Zejneb je ime koje je odigralo jednu od velikih uloga u događaju na Kerbeli, te se kao takvo uvijek spominje zajedno sa Imamom Husejnom, a.s., a zatim sa karavanom zarobljenika iz Poslanikove Porodice, a.s.
Povodom 5. Džumade-l-ula, godišnjice rođendana ove velike nebeske ličnosti, pripremili smo kratak pogled na ovaj blagoslovljeni trenutak u životu Imama Alija, a.s., i hz. Fatime, s.a.
Rođenje
Hz. Zejneb, s.a., je treće dijete vođe pravovjernih, Imama Alija, a.s., i predvodnice žena svih svjetova, hz. Fatime Ez-Zehre, s.a., koja se rodila dvije godine nakon Imama Husejna, a.s., 5. Džumade-l-ula, 6. godine po Hidžri, u Poslanikovom, s.a.v.a., gradu Medini.[1]
Njeni nadimci su bili Ummi Kulsum, Ummi Abdullah i Ummi Hasan, a posebno je bila poznata po sljedećim nadimcima:
- Ummu-l-mesāib (أُمُّ الْمَصَائِب), što znači majka svih nedaća,
- Ka'betu-r-rezājā (کَعْبَةُ الرَّزَايَا), što znači Kibla boli.[2]
Nadijevanje imena
Kada se približilo vrijeme poroda, Allahov Poslanik, s.a.v.a., zbog putovanja, nije bio prisutan u Medini.
Nakon što se porodila, hz. Fatima, s.a., obratila se Imamu Aliju, a.s., kazujući: “S obzirom da je moj otac odsutan i nije u Medini, ti daj ime ovom djetetu!” On je odgovorio: “U ovom poslu, neću da prednjačim tvome ocu a mome amidžiću. Sačekat ćemo dok se Allahov Poslanik, s.a.v.a., vrati i on će joj dati ime za koje on misli da je najbolje.”
Nakon tri dana, Allahov Poslanik, s.a.v.a., se vratio sa putovanja, i shodno običaju, prvo je otišao u kuću svoje kćeri Fatime, s.a.. Tada je Imam Ali, a.s., kazao: “Svemogući Bog je poklonio tvojoj kćerki djevojčicu, daj joj ime!” Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., kazao: “Iako su Fatimina djeca moja djeca, ali njihovo pitanje je u rukama Gospodara svjetova, sačekat ću objavu!”
U tom trenutku, sišao je hz. Džibril, a.s., i kazao: “O Allahov Poslaniče! Uzvišeni Bog ti šalje selame i kaže ti da ovom djetetu nadiješ ime ‘Zejnu Eb’ (زَيْنُ أَب) očev ukras, jer smo ovo ime upisali na pomno čuvanoj Ploči!”
Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.a., kazao: “Naravno, Ali, a.s., je sam ukras ovog svijeta, ali ova djevojčica je došla do tog stepena da će biti ukras svome ocu. Od tada, zbog velike upotrebe, dobro novorođenče čiste loze je nazvano “Zejneb”.
Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.a., zatražio prekrivač, te je novorođenče čvrsto prislonio na svoje grudi, poljubio i kazao: “Oporučujem prisutnima i odsutnima svoga ummeta da čuvaju i poštuju čast ove djevojčice, jer je ona mnogo slična njenoj neni, hz. Hatidži, s.a.”
Prenosi se da kada je Allahov Poslanik, prislonio djevojčicu na svoja mubarek prsa, stavio je svoje lice na lice novorođenčeta i glasno zaplakao, toliko da su suze natopile njegovu bradu, na šta ga je hz. Fatima upitala: “Oče! Zbog čega plačeš? Da Allah nikada ne učini suznim tvoje oči!” Poslanik, s.a.v.a., je odgovorio: “O dijelu moga tijela i svjetlosti oka mog! Znaj da će nakon mene i nakon tebe ova djevojčica biti uvijena u nedaće, a onaj ko zaplače nad njenim nedaćama i mukama, imat će nagradu kao da je plakao za njena dva brata (Hasanom i Husejnom, a.s.).”
Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., kazao hz. Fatimi, s.a.: “Od Boga sam zatražio dozvolu da joj dam nadimak!” Upitala je: “Koji je nadimak naše kćeri?” A Poslanik, s.a.v.a., dok je plakao, odgovori: “Ummu-l-mesā’ib (majka svih nedaća)!”[3]
Smirenost i blagost je naslijedila od svoje nene hz. Hatidže, s.a., bezgriješnost i čednost od njene majke hz Fatime, s.a., rječitost i vještinu govora od njenog oca Imama Alija, a.s., strpljivost i trpeljivost od njenog brata Imama Hasana, a.s., a hrabrost i srčanu smjelost od njenog brata Imama Husejna, a.s.[4]
[1] Rejahinu-š-šeri‘a, sv. 3, str 33; Muntehabu-t-tevarih, str. 94 i 95.
[2] Rejahinu-š-šeri‘a, sv. 3, str 33.
[3] Rasuli Mahallati, Zendegi-je Zejnab, a.s.
[4] Muhammed Galib Šafi'i, Medželletu-l-islam, broj 27.