22 C
Sarajevo
Petak, 19 Jula, 2024

Hz. Zejneb, s.a., razlozi smrti i ukopa u Siriji

PITANJE:

Selam alejkum,

Poštovani i cijenjeni brate, nadam se da ste dobro vi i naša braća kao i vaša cijenjena porodica, nadam se da ne smetam?!

Inače htio sam da pitam pošto nam nedostaje literatura o časnoj poslanikovoj porodici, htio sam vas zamoliti da mi kažete po mogućnosti, kako je sejjida Zejneb preminula i šta je razlog njene smrti i što je sahranjena u Siriji?

Molim u ime Allaha da mi pojasnite ako je moguće.

Selam

ODGOVOR:

U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!

Selam alejkum,

Zahvaljujemo se Vašoj ljubaznosti i iskrenim željama za naše zdravlje, kao i zdravlje naše braće i sestara.

Zašto biste smetali, naprotiv, svaki put nas obradujete Vašim pitanjima i znatiželjom za spoznajama časnoga Ehli bejta, a.s.?!

U nastavku ćemo preći na Vaše pitanje:

            ‘Amr ibn Se‘id Ešrak, koji je bio postavljen od Benu Umejja kao upravitelj Medine, je putem jednog pisma obavijestio Jezida o pokretanju i održavanju okupljanja zajedničkog oplakivanja šehida na Kerbeli. U pismu je stajalo: “Uistinu, prisustvo Zejnebe među stanovnicima Medine uznemiruje umove. Ona je dobar govornik, razumna i mudra, i čvrsto je odlučila da sa svojim pristalicama osveti krv Husejnovu.”

            Jezid u odgovoru mu naređuje da odvoji hz. Zejneb, s.a., od stanovnika Medine, tako što će je iz iste protjerati. Naravno dao joj je slobodu da bira gdje će da se odseli i nastani. Silom prilika, napustila je Medinu u posljednjim danima mjeseca Zu-l-hidžeta, 61. godine po H., sa kćerima Imama Husejna, a.s., Fatimom i Sekinom i sluškinjom Fiddom, te se zaputila ka Siriji.[1]

            Hz. Zejneb, s.a., nakon prolaska otprilike 18 mjeseci od mučeničke pogibije Imama Husejna, a.s., preselila je u Damasku. Kada je riječ o datumu preseljenja na ahiret, postoje razilaženja u mišljenjima, ali općeprihvaćeno mišljenje je da se to dogodilo 15. Redžeba, 62. godine po H., nakon što je pretrpjela sve poteškoće, tugu i patnju događaja na Kerbeli i zarobljeništva, u svojoj 57. godini života.[2]

            U djelu Bahru-l-mesa’ib je napisao: “Hz. Zejneb, s.a., nakon događaja na Kerbeli i patnji u Siriji i prolaskom teških dana, toliko je plakala da su joj se leđa savila, a kose osijedjele i svoj život je provela u tuzi i plaču sve do trenutka kada je preselila na bolji svijet.”[3]

            Što se tiče same njene smrti, u potpunosti i sa sigurnošću nije poznat razlog istome. Shodno tome iznesena su mnoga mišljenja, i historijski zapisi, gdje se u jednom od njih kazuje da se razboljela i da je preminula prirodnom smrću.[4] I ovo je najbliže prirodnom toku njenoga života, jer je toliko toga prepatila da se na kraju zbog toga i razboljela.

            S druge strane, jedna od pretpostavki jeste i ta da je otrovana po Jezidovom naređenju, što opet nije daleko od zbilje. Jer je ona bila ta koja je posvjedočila cijeli događaj na Kerbeli, a njeno postojanje je uspomena i sjećanje na taj tužni događaj i nehumanost Jezidove vladavine, pa ju kao takvu Jezid nije mogao trpiti. Naravno, kada je riječ o ovom načinu oduzimanja nečijeg života, neprijatelj ne ostavlja nikakav pisani trag iza sebe, te svoj naum obavlja u tajnosti.[5]

            Ono što je prihvatljivije jeste prvo mišljenje, a to je, prirodna smrt u 57. godini blagoslovljenog života, uzrokovana gorkim događajem na Kerbeli, i teškoćama pretrpljenim u zarobljeništvu, i da se njen blagoslovljeni mezar nalazi u Damasku u Siriji.[6]

            Međutim što se tiče pitanja, zašto baš u Siriju, u odgovoru ćemo reći. Godine kada je donesena odluka da se progna hz. Zejneb, s.a., iz Medine, vladala je velika suša, te je njen suprug Abdullah, odlučio da se i zbog prisile neprijatelja, a i suše odsele u Damask u Siriju. Mjesto na kojem se nalazi blagoslovljeni mezar je zemlja koja je pripadala njenom mužu Abdullahu.[7]

[1] Kamusu-r-ridžal, sv. 11, str. 40; Zejnebu-l-kubra, mine-l-mehdi ile-l-lahd, str. 614; Mevsu‘atu-t-tarihi-l-islamijj, sv 6, str. 226; Ehlu-l-bejt fi Misr, str. 454.

[2] Zejnebu-l-kubra, mine-l-mehdi ile-l-lahd, str. 591.

[3] Bahru-l-mesa’ib, str. 253.

[4] Muntehabu-t-tevarih, str. 67.

[5] Zejnebu-l-kubra, mine-l-mehdi ile-l-lahd, str. 591.

[6] Ahbaru-z-zejnebijjat, str. 19-22; Es-Sejjidetu Zejneb fi tarihi-l-islam, str. 48-49.

[7] Ket‘e’i az behešt, sv. 2, str. 649.

Povezani članci

Najnoviji članci

ARHIVA