Ehli bejt, a.s.

Govor hz. Fatime, s.a., ženama muhadžira i ensarija tokom njene bolesti

16. novembar 2026. · 6 min čitanja
Govor hz. Fatime, s.a., ženama muhadžira i ensarija tokom njene bolesti

Pored Govora o Fedeku, ovo je drugi poznati govor hazreti Fatime, s.a. Održala ga je ženama muhadžira i ensarija koje su je posjetile tokom bolesti od koje je preselila, nedugo nakon smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.a. U njemu kori ashabe zato što su hilafet oduzeli Imamu Aliju, a.s., opisuje kakva bi bila njegova pravedna vladavina i upozorava na smutnje i nasilne vladare koji će doći. Govor prenosi Suvejd ibn Gafla, a bilježe ga, između ostalih, Šejh Saduk u djelu Me‘ānil-ahbār, Ibn Tajfur u Belāgātun-nisā’ i Allame Medžlisi u Bihārul-envār.

1. Posjeta žena muhadžira i ensarija

لَمَّا مَرِضَتْ فَاطِمَةُ عَلَيْهَا السَّلَامُ الْمَرْضَةَ الَّتِي تُوُفِّيَتْ فِيهَا، اِجْتَمَعَ إِلَيْهَا نِسَاءُ الْمُهَاجِرِينَ وَ الْأَنْصَارِ يَعُدْنَهَا. فَقُلْنَ لَهَا: كَيْفَ أَصْبَحْتِ مِنْ عِلَّتِكِ يَا ابْنَةَ رَسُولِ اللهِ؟

Kada se hz. Fatima, mir neka je s njom, razboljela od bolesti od koje je i preselila na ahiret, kod nje su se okupile žene muhadžira i ensarija da je posjete. Upitale su je: “Kako se osjećaš jutros, o kćeri Allahovog Poslanika, u svojoj bolesti?”

فَحَمِدَتِ اللهَ وَ صَلَّتْ عَلَى أَبِيهَا، صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ. ثُمَّ قَالَتْ:

Tada se zahvali Allahu i donese salavat na svoga oca, neka su Allahovi blagoslovi i mir na njega i njegovu porodicu, a zatim kaza:

2. Govor hazreti Fatime, s.a.

2.1 Prijekor muškarcima koji su iznevjerili

أَصْبَحْتُ وَ اللهِ عَائِفَةً لِدُنْيَاكُنَّ، قَالِيَةً لِرِجَالِكُنَّ. لَفَظْتُهُمْ بَعْدَ أَنْ عَجَمْتُهُمْ، وَ شَنَأْتُهُمْ بَعْدَ أَنْ سَبَرْتُهُمْ.

“Tako mi Allaha, osvanula sam osjećajući odbojnost prema vašem svijetu i prezir prema vašim muškarcima. Odbacila sam ih nakon što sam ih dobro iskušala, a zamrzila nakon što sam ih pomno ispitala.

فَقُبْحًا لِفُلُولِ الْحَدِّ، وَ اللَّعِبِ بَعْدَ الْجِدِّ، وَ قَرْعِ الصَّفَاةِ، وَ صَدْعِ الْقَنَاةِ، وَ خَطَلِ الْآرَاءِ، وَ زَلَلِ الْأَهْوَاءِ!

Kako je ružno otupljivanje oštrice, poigravanje nakon ozbiljnosti, udaranje o tvrdu stijenu, lomljenje koplja, pogrešnost mišljenja i skretanje strasti!

وَ بِئْسَ ﴿مَا قَدَّمَتْ لَهُمْ أَنفُسُهُمْ أَن سَخِطَ اللَّهُ عَلَيْهِمْ وَفِي الْعَذَابِ هُمْ خَالِدُونَ﴾.

A kako je užasno “to što pripremiše sebi: da se Allah na njih rasrdi i da zauvijek ostanu u patnji!”[1]

لَا جَرَمَ لَقَدْ قَلَّدْتُهُمْ رِبْقَتَهَا وَ حَمَّلْتُهُمْ أَوْقَتَهَا وَ شَنَنْتُ عَلَيْهِمْ غَارَهَا فَجَدْعًا وَ عَقْرًا وَ ﴿بُعْدًا لِّلْقَوْمِ الظَّالِمِينَ﴾!

Nema sumnje da su time na svoje vratove stavili njenu omču odgovornosti, natovarili sebi njen teret i protiv sebe pokrenuli njenu pogubnu silu. Zato neka budu poniženi i uništeni! “Bestraga narod koji nepravedan je!”[2]

وَيْحَهُمْ! أَنَّى زَعْزَعُوهَا عَنْ رَوَاسِي الرِّسَالَةِ، وَ قَوَاعِدِ النُّبُوَّةِ وَ الدَّلَالَةِ، وَ مَهْبِطِ الرُّوحِ الْأَمِينِ، وَ الطَّبِينِ بِأُمُورِ الدُّنْيَا وَ الدِّينِ؟ ﴿أَلَا ذَٰلِكَ هُوَ الْخُسْرَانُ الْمُبِينُ﴾.

Teško njima! Kako su mogli uzdrmati temelje poslanstva, stubove vjerovjesništva i upute, mjesto spuštanja Povjerljivog Duha, te mjesto znanja i upućenosti u pitanja ovoga svijeta i vjere? “Eto, to je uistinu gubitak očiti!”[3]

2.2 Šta su zamjerili Imamu Aliju, a.s.?

وَ مَا الَّذِي نَقَمُوا مِنْ أَبِي الْحَسَنِ؟ نَقَمُوا مِنْهُ، وَ اللهِ، نَكِيرَ سَيْفِهِ، وَ قِلَّةَ مُبَالَاتِهِ بِحَتْفِهِ، وَ شِدَّةَ وَطْأَتِهِ، وَ نَكَالَ وَقْعَتِهِ، وَ تَنَمُّرَهُ فِي ذَاتِ اللهِ.

Šta su to zamjerili Ebul Hasanu (Imamu Aliju, a.s.)? Tako mi Allaha, zamjerili su mu oštrinu njegove sablje, njegovu neustrašivost pred smrću, silinu njegovih udaraca, pogubnost njegovih nasrtaja i njegovu nepokolebljivost u borbi za Allahovu vjeru.

2.3 Kakva bi bila vladavina Imama Alija, a.s.

وَ تَاللهِ، لَوْ مَالُوا عَنِ الْمَحَجَّةِ اللَّائِحَةِ، وَ زَالُوا عَنْ قَبُولِ الْحُجَّةِ الْوَاضِحَةِ، لَرَدَّهُمْ إِلَيْهَا وَ حَمَلَهُمْ عَلَيْهَا، وَ لَسَارَ بِهِمْ سَيْرًا سُجُحًا، لَا يَكْلُمُ خِشَاشُهُ، وَ لَا يَكِلُّ سَائِرُهُ، وَ لَا يُمَلُّ رَاكِبُهُ.

Tako mi Allaha, da su skrenuli s jasnog puta i odstupili od prihvatanja očitog dokaza, on bi ih na taj put vratio i njime ih poveo. Vodio bi ih blagim i sigurnim hodom, koji ne bi ranjavao ni nosnu halku jahaće životinje, čiji se putnik ne bi umarao i čijem se jahaču ne bi dosadilo putovanje.

وَ لَأَوْرَدَهُمْ مَنْهَلًا نَمِيرًا صَافِيًا رَوِيًّا، تَطْفَحُ ضَفَّتَاهُ، وَ لَا يَتَرَنَّقُ جَانِبَاهُ. وَ لَأَصْدَرَهُمْ بِطَانًا، وَ نَصَحَ لَهُمْ سِرًّا وَ إِعْلَانًا.

Odveo bi ih do izvora bistre, obilne i osvježavajuće vode, čije bi obale bile preplavljene vodom, a čiji se rubovi ne bi zamutili. Vratio bi ih napojene i site, a savjetovao bi ih iskreno, i u tajnosti i javno.

وَ لَمْ يَكُنْ يُحَلَّى مِنَ الْغِنَى بِطَائِلٍ، وَ لَا يَحْظَى مِنَ الدُّنْيَا بِنَائِلٍ، غَيْرَ رَيِّ النَّاهِلِ وَ شُبْعَةِ الْكَلِّ، وَ لَبَانَ لَهُمُ الزَّاهِدُ مِنَ الرَّاغِبِ، وَ الصَّادِقُ مِنَ الْكَاذِبِ.

On od bogatstva ne bi uzimao ništa značajno, niti bi od ovoga svijeta dobivao ikakav udio, osim da utoli žeđ žednome i utaži glad potrebitome. Tada bi im se jasno razaznali oni koji se odriču dunjaluka od onih koji za njim žude, iskreni od lažljivaca.

﴿وَ لَوْ أَنَّ أَهْلَ الْقُرَىٰ آمَنُوا وَ اتَّقَوْا لَفَتَحْنَا عَلَيْهِم بَرَكَاتٍ مِّنَ السَّمَاءِ وَ الْأَرْضِ وَ لَٰكِن كَذَّبُوا فَأَخَذْنَاهُم بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ﴾ ﴿وَ الَّذِينَ ظَلَمُوا مِنْ هَٰؤُلَاءِ سَيُصِيبُهُمْ سَيِّئَاتُ مَا كَسَبُوا وَ مَا هُم بِمُعْجِزِينَ﴾

“A da su stanovnici naselja vjerovali i da su Boga bojali se, sigurno bismo ih obasuli blagodatima s neba i iz zemlje, ali su oni poricali pa smo ih kaznili prema tome kako zaslužiše.”[4] “A i one koji nepravdu čine pogodit će užasi toga što su zaradili, upravo oni neće umaći!”[5]

أَلَا، هَلُمَّ فَاسْتَمِعْ! وَ مَا عِشْتَ، أَرَاكَ الدَّهْرُ عَجَبًا. ﴿وَ إِن تَعْجَبْ فَعَجَبٌ قَوْلُهُمْ﴾.

Znajte, priđite i poslušajte! Dokle god budete živjeli, vrijeme će vam donositi čuda. “A ako si ti u čudu, onda je čudo to što oni kazuju.”[6]

2.4 Na koga su se oslonili?

لَيْتَ شِعْرِي، إِلَى أَيِّ سِنَادٍ اِسْتَنَدُوا؟ وَ عَلَى أَيِّ عِمَادٍ اعْتَمَدُوا؟ وَ بِأَيَّةِ عُرْوَةٍ تَمَسَّكُوا؟ وَ عَلَى أَيَّةِ ذُرِّيَّةٍ أَقْدَمُوا وَ اِحْتَنَكُوا؟ ﴿لَبِئْسَ الْمَوْلَىٰ وَ لَبِئْسَ الْعَشِيرُ﴾ وَ ﴿بِئْسَ لِلظَّالِمِينَ بَدَلًا﴾.

Kamo sreće da mi je znati na kakav su se oslonac oslonili? Na koji su se stub pouzdali? Za kakvu su se vezu uhvatili? Na koje su se potomstvo usudili nasrnuti i nad njim se uzoholiti? “A kako je to loš zaštitnik i drug zli!”[7] a “ružne li zamjene za nepravednike!”[8]

اِسْتَبْدَلُوا، وَ اللهِ، الذَّنَابَى بِالْقَوَادِمِ، وَ الْعَجُزَ بِالْكَاهِلِ، فَرَغْمًا لِمَعَاطِسِ قَوْمٍ ﴿يَحْسَبُونَ أَنَّهُمْ يُحْسِنُونَ صُنْعًا﴾، ﴿أَلَا إِنَّهُمْ هُمُ الْمُفْسِدُونَ وَ لَٰكِن لَّا يَشْعُرُونَ﴾.

Tako mi Allaha, zamijenili su rep perjem krila, a stražnji dio tijela plećima! Neka budu poniženi oni koji “misle da valjano rade”,[9] “znajte, upravo oni, a da to i ne znaju, su ti što smutnju prave!”[10]

وَيْحَهُمْ! ﴿أَ فَمَن يَهْدِي إِلَى الْحَقِّ أَحَقُّ أَن يُتَّبَعَ أَمَّن لَّا يَهِدِّي إِلَّا أَن يُهْدَىٰ فَمَا لَكُمْ كَيْفَ تَحْكُمُونَ﴾؟

Teško njima! “Zar je dostojniji da se slijedi onaj koji upućuje na Istinu ili onaj koji ni sam nije na Pravom putu, osim ako ga neko drugi ne uputi? Šta vam je, kako rasuđujete?”[11]

2.5 Upozorenje na smutnje i nasilne vladare

أَمَا لَعَمْرِي، لَقَدْ لَقِحَتْ، فَنَظِرَةٌ رَيْثَمَا تُنْتَجُ. ثُمَّ اِحْتَلَبُوا مِلْءَ الْقَعْبِ دَمًا عَبِيطًا وَ ذُعَافًا مُبِيدًا. هُنَالِكَ ﴿يَخْسَرُ الْمُبْطِلُونَ﴾، وَ يُعْرَفُ التَّالُونَ غِبَّ مَا أُسِّسَ الْأَوَّلُونَ.

Tako mi života, ona je već začela, pa sačekajte dok ne donese plod! Tada ćete namusti punu posudu svježe krvi i smrtonosnog otrova. Tada će “oni koji zastupaju neistinu pretrpjeti gubitak”[12] i tada će se pokazati posljedice onoga što su prethodnici utemeljili.

ثُمَّ طِيبُوا عَنْ دُنْيَاكُمْ أَنْفُسًا، وَ اطْمَئِنُّوا لِلْفِتْنَةِ جَأْشًا، وَ أَبْشِرُوا بِسَيْفٍ صَارِمٍ، وَ سَطْوَةِ مُعْتَدٍ غَاشِمٍ، وَ بِهَرْجٍ شَامِلٍ، وَ اسْتِبْدَادٍ مِنَ الظَّالِمِينَ، يَدَعُ فَيْئَكُمْ زَهِيدًا، وَ جَمْعَكُمْ حَصِيدًا.

Zato se zadovoljite svojim dunjalukom i neka vam srca budu spokojna pred smutnjom! Radujte se oštroj sablji, nasilju bezobzirnog silnika, sveopćem krvoproliću i samovolji nepravednih vladara, koji će vam ostaviti tek neznatan dio vaših prava i imetka, a vašu zajednicu pokositi poput požnjevenog usjeva.

فَيَا حَسْرَةً لَكُمْ! وَ أَنَّى بِكُمْ، وَ قَدْ عَمِيَتْ عَلَيْكُمْ ﴿أَنُلْزِمُكُمُوهَا وَ أَنتُمْ لَهَا كَارِهُونَ﴾؟

O, kako ćete samo žaliti! Kuda ćete se okrenuti kada vam istina postane nejasna? A vi slijepi ste za to sve – zar da vam to namećemo kad ga odbijate?!”[13]

3. Izvinjenje muhadžira i ensarija i odgovor hazreti Fatime, s.a.

قَالَ سُوَيْدُ بْنُ غَفَلَةَ: فَأَعَادَتِ النِّسَاءُ قَوْلَهَا عَلَيْهَا السَّلَامُ عَلَى رِجَالِهِنَّ، فَجَاءَ إِلَيْهَا قَوْمٌ مِنْ وُجُوهِ الْمُهَاجِرِينَ وَ الْأَنْصَارِ مُعْتَذِرِينَ وَ قَالُوا: يَا سَيِّدَةَ النِّسَاءِ! لَوْ كَانَ أَبُو الْحَسَنِ ذَكَرَ لَنَا هَذَا الْأَمْرَ مِنْ قَبْلِ أَنْ نُبْرِمَ الْعَهْدَ وَ نُحَكِّمَ الْعَقْدَ، لَمَا عَدَلْنَا عَنْهُ إِلَى غَيْرِهِ.

Suvejd ibn Gafla pripovijeda: Žene su riječi hz. Fatime, mir neka je s njom, prenijele svojim muževima. Potom je skupina uglednika među muhadžirima i ensarijama došla kod nje, pravdajući se, i rekla: “O prvakinjo žena! Da nam je Ebul Hasan ovo pitanje iznio prije nego što smo učvrstili prisegu i zaključili ugovor, ne bismo se od njega okrenuli nikome drugom.”

فَقَالَتْ عَلَيْهَا السَّلَامُ: إِلَيْكُمْ عَنِّي، فَلَا عُذْرَ بَعْدَ تَعْذِيرِكُمْ، وَ لَا أَمْرَ بَعْدَ تَقْصِيرِكُمْ.

Ona, mir neka je s njom, odgovorila je: “Udaljite se od mene! Nakon što ste se već izvinjavali i opravdavali, više nema opravdanja za vas; a nakon vašeg nemara i propusta, više nema mjesta za djelovanje.”

Izvori

  • Bejtul-ahzān, str. 174.
  • Belāgātun-nisā’, str. 23.
  • Bihārul-envār, sv. 43, str. 159.
  • Dževāhirut-Tārīh, sv. 1, str. 156.
  • El-Emāli, str. 354.
  • El-Esrarul Fātimijje, str. 501.
  • El-Lum‘ātul bejdā’, str. 778.
  • Kešful-gumme, sv. 2, str. 116.
  • Me‘ānil ahbār, sv. 1, str. 354.
  • Menākibu Ehlil-Bejt, a.s., str. 423.
  • Musnedul Imāmi Ali, a.s., sv. 8, str. 45.

[1] El-Mā’ide (5), 80.

[2] Hūd (11), 44.

[3] Ez-Zumer (39), 15.

[4] El-A‘rāf (7), 96.

[5] Ez-Zumer (39), 51.

[6] Er-Ra‘d (13), 5.

[7] El-Hadž (22), 13.

[8] El-Kehf (18), 50.

[9] El-Kehf (18), 104.

[10] El-Bekare (2), 12.

[11] Jūnus (10), 35.

[12] El-Džāsije (45), 27.

[13] Hūd (11), 28.

Podijeli:FacebookWhatsAppX