Ehli bejt, a.s.

Govor o Fedeku

16. novembar 2026. · 33 min čitanja
Govor o Fedeku

Govor o Fedeku (اَلْخُطْبَةُ الْفَدَكِيَّة) jeste govor hazreti Fatime, s.a., održan u Poslanikovoj, s.a.v.a., džamiji kao izraz protesta zbog uzurpacije Fedeka.

Nakon što je preuzeo hilafet, Ebu Bekr je, pozivajući se na predaju pripisanu Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., prema kojoj vjerovjesnici ne ostavljaju nasljedstvo, oduzeo naselje Fedek, koje je Poslanik, s.a.v.a., prethodno darovao hazreti Fatimi, s.a. Nakon što njeno nastojanje da ostvari svoje pravo nije urodilo plodom, hazreti Fatima, s.a., otišla je u Poslanikovu džamiju i održala govor koji je kasnije postao poznat kao Govor o Fedeku. U ovom govoru i hutbi izričito je istakla svoje pravo vlasništva nad Fedekom. Također je branila pravo hazreti Alija, a.s., na hilafet i ukorila muslimane zbog šutnje pred nepravdom nanesenom Ehli-bejtu, a.s.

Tekst ove hutbe i govora prenesen je u šiijskim i sunijskim izvorima. Brojni šiijski pravnici i učenjaci napisali su komentare na nju. Među njima su Sejjid Izzuddin Hosejni Zandžani, Hosejn Ali Montazeri, Modžteba Teherani, Naser Makarem Širazi, Halil Kameri i Mohammad Taki Mesbah Jazdi.

1. Šta je Fedek?

Fedek je bilo plodno naselje s izvorima vode i nasadima hurmi na sjeveru Hidžaza, u blizini Hajbera. Njegovi stanovnici predali su ga Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., 7. godine po Hidžri, nakon osvajanja Hajbera, bez borbe. Zato je Fedek bio fej – imetak koji muslimani nisu stekli ratom i koji, prema Kur’anu (El-Hašr (59), 6–7), pripada Poslaniku, s.a.v.a. Poslanik, s.a.v.a., darovao ga je svojoj kćeri, hazreti Fatimi, s.a., i Fedek je bio u njenom posjedu sve dok joj ga nakon Poslanikove smrti nije oduzeo Ebu Bekr.

2. Vrijednost i značaj govora

Govor o Fedeku sadrži političke stavove hazreti Fatime, s.a., usmjerene protiv tadašnje vlasti, kao i osudu onih koji su uzurpirali Fedek i hilafet.[1] U njoj se naglašava potreba očuvanja jedinstva islamske zajednice i udaljavanja od razdora i licemjerstva, kroz prihvatanje imameta i velajeta Ehli-bejta, a.s.[2]

Budući da obuhvata niz dragocjenih spoznaja o tevhidu, proživljenju, poslanstvu i misiji Allahovog Poslanika, s.a.v.a., veličini Kur’ana, mudrosti propisa i velajetu,[3] ova hutba i govor ubraja se među najvrjednija vjerska naslijeđa hazreti Fatime, s.a.[4]

Jedan od razloga njenog značaja jeste i to što se, prema ocjeni učenjaka, po rječitosti i izražajnoj snazi[5] može uporediti s govorima i hutbama Imama Alija, a.s. Tome doprinosi i činjenica da su u njoj primijenjena poznata logička načela govorništva.[6] Zbog toga ju je Ibn Tajfur u svom djelu “Belāgatun-nisā” uvrstio među govore odlikovane rječitošću i izvanrednom izražajnošću.[7]

Govor o Fedeku navodi se i kao dokaz dopuštenosti učešća muslimanki u političkom i javnom životu.[8] Iz opisa načina na koji je hazreti Fatima, s.a., došla da održi govor izvode se i određene pouke: da hidžab nije prepreka ženskom učešću u društvenom, privrednom i političkom životu; da je njena odjeća bila toliko duga da joj je prekrivala stopala i vukla se po zemlji dok je hodala; te da je Allahovog Poslanika, s.a.v.a., uzimala za uzor ne samo u mišljenju i duhovnom životu nego i u ponašanju.

Prema riječima Abdullaha Dževadija Amolija, jednog od šiijskih vjerskih autoriteta, govori poput govora hazreti Zehre, s.a., trebali bi se izučavati kao obavezan nastavni predmet u vjerskim učilištima.

3. Povod održavanja govora: odbrana velajeta i imameta

Nakon preseljenja Allahovog Poslanika, s.a.v.a., Ebu Bekr je, pozivajući se na hadis pripisan Poslaniku, s.a.v.a., tvrdio da vjerovjesnici ne ostavljaju nasljedstvo.[9] Na osnovu toga, u korist hilafeta oduzeo je naselje Fedek[10], koje je Allahov Poslanik, s.a.v.a., nakon objave ajeta: “I bližnjemu daj ono na šta pravo polaže”[11] ﴿وَ آتِ ذَا الْقُرْبَىٰ حَقَّهُ﴾, darovao hazreti Fatimi, s.a.,[12] i koje se nalazilo u njenom posjedu[13].

Kako bi dokazala da Fedek nije bio nasljedstvo, nego dar koji joj je Poslanik, s.a.v.a., poklonio, hazreti Fatima, s.a., za svjedoke je navela Imama Alija, a.s., i Ummu Ejmen.[14] Prema jednom predanju, Ebu Bekr je na jednom dokumentu potvrdio da Fedek pripada hazreti Fatimi, ali je Omer ibn Hattab taj dokument pocijepao[15]. Prema navodima nekih sunijskih izvora, Ebu Bekr nije prihvatio svjedočenje koje je ponudila hazreti Fatima, nego je zatražio da svjedoče dvojica muškaraca.

Prema mišljenju Nasera Makarima Širazija, jednog od šiijskih vjerskih autoriteta, halife su oduzeli Fedek kako taj ekonomski izvor ne bi postao sredstvo jačanja Imama Alija, a.s., i njegove porodice.[16]

Sejjid Muhammed Bakir Sadr u djelu “Fedek fit-tārīh” smatra da zahtjev za povrat Fedeka nije bio lično pitanje niti materijalni spor, već vid otvorenog protivljenja tadašnjoj vlasti i osporavanja legitimnosti temelja na kojima je ta vlast počivala, odnosno događaja na Sekīfi[17]. On zahtjev za povrat Fedeka smatra početkom pokreta hazreti Fatime, s.a., protiv tadašnje vlasti i jednom od etapa njene odbrane imameta i velajeta.[18]

Kada je hazreti Fatima, s.a., uvidjela da njeno nastojanje da povrati Fedek ne daje rezultate, zajedno s grupom žena iz svoje porodice otišla je u Poslanikovu džamiju.[19] Prema izvještaju Ibn Tajfura u djelu “Belāgatun-nisā”, u trenutku njenog dolaska u džamiji su sjedili Ebu Bekr te grupa muhadžira i ensarija. Između hazreti Fatime, s.a., i prisutnih postavljen je zastor. Poslanikova kći najprije je duboko uzdahnula i zajecala, nakon čega su prisutni zaplakali. Zatim je nakratko zašutjela, sve dok se ljudi nisu smirili, a potom započela svoj govor.[20]

Budući da je ova hutba održana povodom oduzimanja Fedeka i da se u njoj govori o tom događaju, nazvana je Hutba o Fedeku ili Govor o Fedeku.

4. Vjerodostojnost i izvori hutbe

Allame Medžlisi ubraja Hutbu o Fedeku među poznate hutbe koje su šiijski i sunijski učenjaci prenosili različitim lancima prenosilaca.[21] Šejh Sadūk u svom djelu “Men lā jahduruhul-fekīh” prenio je jedan dio ove hutbe.[22]

Prema riječima Hosejn Alija Montazerija, najstariji pisani izvor ove hutbe jeste djelo “Belāgatun-nisā”, čiji je autor Ibn Tajfur (204–280. godine po Hidžri), učenjak iz sunijske tradicije koji je živio u vrijeme Imama Hadija, a.s., i Imama Hasana Askerija, a.s.[23]

Ibn Tajfur je ovu hutbu zabilježio u dvije predaje.[24] Međutim, prema mišljenju Sejjida Džafera Šehidija, u kasnijim izvorima oba dijela spojena su i prenesena u jedinstvenom obliku.[25] Kao izvori u kojima je zabilježena Hutba o Fedeku navodi se više od šesnaest izvora.[26]

Među prenosiocima ove hutbe, prema navodima izvora, nalaze se i Imam Hasan, a.s., Imam Husejn, a.s., hazreti Zejneba, s.a., Imam Bakir, a.s., Imam Sadik, a.s., Aiša i Abdullah ibn Abbas.

5. Sadržaj hutbe

Hutba o Fedeku započinje zahvalom Allahu, uz opis Njegovih svojstava, a zatim podsjeća na misiju Allahovog Poslanika, s.a.v.a. Nakon toga govori o bliskosti Imama Alija, a.s., s Poslanikom, s.a.v.a., njegovom položaju među Allahovim evlijama i izuzetnoj hrabrosti koju je pokazao braneći Poslanika i islam.

U nastavku hazreti Fatima, s.a., kori ashabe zbog toga što su nakon Poslanikove smrti slijedili šejtana, što se među njima ispoljilo licemjerstvo i što su napustili istinu. U hutbi se spominje i događaj uzurpacije hilafeta, a tvrdnja Ebu Bekra da vjerovjesnici ne ostavljaju nasljedstvo predstavlja se kao tvrdnja suprotna kur’anskim ajetima.

Hazreti Fatima, s.a., prepušta Ebu Bekra Allahovom sudu na Danu proživljenja, a zatim se obraća Poslanikovim ashabima i pomagačima, pitajući ih zašto šute pred počinjenim nepravdama. Ističe da su svojim postupcima prekršili zavjet dat Allahovom Poslaniku, s.a.v.a. U završnom dijelu hutbe upozorava da će sramota zbog njihovih postupaka ostati trajna, a da je njihovo konačno odredište Džehennem.[27]

6. Tekst Govora o Fedeku – arapski original i prijevod

وَ رَوَاهَا الشَّيْخُ أَحْمَدُ بْنُ أَبِي طَالِبٍ الطَّبْرِسِيُّ فِي كِتَابِ الْإِحْتِجَاجِ … قَالَ رَحِمَهُ اللهُ تَعَالَى:

Šejh Ahmed ibn Ebu Talib et-Tabersi prenio je ovu predaju u svom djelu El-Ihtidžādž[28], … on, Allah mu se smilovao, kaže:

رَوَى عَبْدُ اللهِ بْنُ الْحَسَنِ بِإِسْنَادِهِ عَنْ آبَائِهِ عَلَيْهِمُ السَّلَامُ: أَنَّهُ لَمَّا أَجْمَعَ أَبُو بَكْرٍ عَلَى مَنْعِ فَاطِمَةَ عَلَيْهَا السَّلَامُ فَدَكَ، وَ بَلَغَهَا ذَلِكَ لَاتَتْ [لَاثَتْ] خِمَارَهَا عَلَى رَأْسِهَا وَ اشْتَمَلَتْ بِجِلْبَابِهَا وَ أَقْبَلَتْ فِي لُمَةٍ مِنْ حَفَدَتِهَا وَ نِسَاءِ قَوْمِهَا تَطَأُ ذُيُولَهَا، مَا تَخْرِمُ مِشْيَتُهَا مِشْيَةَ رَسُولِ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ وَ سَلَّمَ حَتَّى دَخَلَتْ عَلَى أَبِي بَكْرٍ – وَ هُوَ فِي حَشَدٍ مِنَ الْمُهَاجِرِينَ وَ الْأَنْصَارِ وَ غَيْرِهِمْ

“Abdullah ibn el-Hasan prenosi, svojim lancem prenosilaca od svojih predaka, a.s., da je, kada je Ebu Bekr odlučio uskratiti Fatimi, a.s., Fedek i kada je ona za to saznala, omotala svoj pokrivač oko glave, ogrnula se svojim ogrtačem i krenula u pratnji skupine svojih bližnjih i žena iz svoga naroda, gazeći po rubovima svoje odjeće. Njen hod ni po čemu nije odstupao od hoda Allahovog Poslanika, s.a.v.a., sve dok nije stigla do Ebu Bekra, koji se nalazio među okupljenim muhadžirima, ensarijama i drugim prisutnima.

فَنِيطَتْ دُونَهَا مُلَاءَةٌ، فَجَلَسَتْ ثُمَّ أَنَّتْ أَنَّةً أَجْهَشَ الْقَوْمُ لَهَا بِالْبُكَاءِ، فَارْتَجَّ الْمَجْلِسُ، ثُمَّ أَمْهَلَتْ هُنَيْئَةً حَتَّى إِذَا سَكَنَ نَشِيجُ الْقَوْمِ وَ هَدَأَتْ فَوْرَتُهُمْ، اِفْتَتَحَتِ الْكَلاَمَ بِحَمْدِ اللهِ وَ الثَّنَاءِ عَلَيْهِ وَ الصَّلَاةِ عَلَى رَسُولِ اللهِ (صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ)

Tada je između nje i okupljenih postavljen zastor od platna, nakon čega je sjela. Zatim je ispustila bolan uzdah, pa su prisutni naglo briznuli u plač, a skup se uskomešao. Potom je nakratko zastala, sve dok se jecaji prisutnih nisu stišali i njihova uznemirenost smirila. Tada je započela svoj govor zahvalom Allahu, veličanjem Njega i donošenjem salavata na Allahovog Poslanika, s.a.v.a.

فَعَادَ الْقَوْمُ فِي بُكَائِهِمْ فَلَمَّا أَمْسَكُوا عَادَتْ فِي كَلَامِهَا. فَقَالَتْ عَلَيْهَا السَّلَامُ:

Ljudi su ponovo zaplakali, a kada su se umirili, ona je nastavila svoj govor. Tada je kazala, a.s.:

6.1 Važnost zahvalnosti i iskazivanja hvale Uzvišenom Allahu

اَلْحَمْدُ لِلَّهِ عَلَى مَا أَنْعَمَ، وَ لَهُ الشُّكْرُ عَلَى مَا أَلْهَمَ، وَ الثَّنَاءُ بِمَا قَدَّمَ مِنْ عُمُومِ نِعَمٍ ابْتَدَأَهَا، وَ سُبُوغِ آلَاءٍ أَسْدَاهَا، وَ تَمَامِ مِنَنٍ وَالَاهَا، جَمَّ عَنِ الْإِحْصَاءِ عَدَدُهَا، وَ نَأَى عَنِ الْجَزَاءِ أَمَدُهَا، وَ تَفَاوَتَ عَنِ الْإِدْرَاكِ أَبَدُهَا، وَ نَدَبَهُمْ لِاِسْتِزَادَتِهَا بِالشُّكْرِ لِاِتِّصَالِهَا، وَ اسْتَحْمَدَ إِلَى الْخَلَائِقِ بِـإِجْزَالِهَا، وَ ثَنَّى بِالنَّدْبِ إِلَى أَمْثَالِهَا

Neka je hvala Allahu na blagodatima kojima nas je obasuo, a Njemu pripada zahvala za ono čime nas je nadahnuo. Njemu pripada hvala za sveobuhvatne blagodati kojima nas je obdario, obilje darova kojima nas je obasuo i mnogobrojne blagodati koje nam je neprestano darivao. Njihov broj nadilazi svako prebrojavanje, njihova veličina svaku mogućnost uzvraćanja, a njihova vječnost izmiče ljudskom poimanju. Podstakao je ljude da zahvalnošću traže uvećanje tih blagodati, kako bi one trajale, a obiljem svojih darova zavrijedio je hvalu stvorenja. Potom ih je ponovo podstakao da teže stjecanju sličnih blagodati.

وَ أَشْهَدُ أَنَّ لَا إِلَهَ إِلَّا اللهُ وَحْدَهُ لَا شَرِيكَ لَهُ، كَلِمَةٌ جُعِلَ الْإِخْلَاصُ تَأْوِيلَهَا، وَ ضُمِّنَ الْقُلُوبُ مَوْصُولَهَا، وَ أَنَارَ فِي الْفِكْرَةِ مَعْقُولُهَا

Svjedočim da nema božanstva osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga. To je riječ čije je istinsko značenje iskrenost, čiju je povezanost usadio u srca, a njeno značenje učinio jasnim ljudskom razumu.

6.2 Spoznaja Allaha

اَلْمُمْتَنِعُ مِنَ الْأَبْصَارِ رُؤْيَتُهُ، وَ مِنَ الْأَلْسُنِ صِفَتُهُ، وَ مِنَ الْأَوْهَامِ كَيْفِيَّتُهُ، اِبْتَدَعَ الْأَشْيَاءَ لَا مِنْ شَيْءٍ كَانَ قَبْلَهَا، وَ أَنْشَأَهَا بِلَا اِحْتِذَاءِ أَمْثِلَةٍ اِمْتَثَلَهَا، كَوَّنَهَا بِقُدْرَتِهِ، وَ ذَرَأَهَا بِمَشِيَّتِهِ، مِنْ غَيْرِ حَاجَةٍ مِنْهُ إِلَى تَكْوِينِهَا، وَ لَا فَائِدَةٍ لَهُ فِي تَصْوِيرِهَا، إِلَّا تَثْبِيتًا لِحِكْمَتِهِ، وَ تَنْبِيهًا عَلَى طَاعَتِهِ، وَ إِظْهَارًا لِقُدْرَتِهِ، وَ تَعَبُّدًا لِبَرِيَّتِهِ، وَ إِعْزَازًا لِدَعْوَتِهِ

Pogledi Ga ne mogu dosegnuti, jezici Ga ne mogu opisati, a ljudski um ne može dokučiti kakvoću Njegovog Bića. Iz ničega je stvorio sve što postoji, bez ikakve prethodne osnove, i dao mu oblik ne oponašajući nikakav raniji uzor. Dao im je postojanje Svojom moći i stvorio ih Svojom voljom, a nije imao nikakve potrebe za njihovim stvaranjem, niti je od njihovog oblikovanja imao bilo kakve koristi. Sve je to učinio kako bi očitovao Svoju mudrost, podsjetio na obavezu pokornosti Njemu, pokazao Svoju moć, omogućio Svojim stvorenjima da Mu iskazuju robovanje i uzdigao Svoj poziv.

ثُمَّ جَعَلَ الثَّوَابَ عَلَى طَاعَتِهِ، وَ وَضَعَ الْعِقَابَ عَلَى مَعْصِيَتِهِ، زِيَادَةً لِعِبَادِهِ عَنْ نَقِمَتِهِ وَ حِيَاشَةً مِنْهُ إِلَى جَنَّتِهِ

Potom je odredio nagradu za pokornost Njemu, a kaznu za nepokornost Njemu, kako bi Svoje robove udaljio od Svoje kazne i usmjerio ih prema Svome Džennetu.

6.3 Filozofija poslanstva posljednjeg Božijeg Poslanika, s.a.v.a.

وَ أَشْهَدُ أَنَّ أَبِي مُحَمَّدًا (صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ) عَبْدُهُ وَ رَسُولُهُ، اِخْتَارَهُ وَ انْتَجَبَهُ قَبْلَ أَنْ أَرْسَلَهُ، وَ سَمَّاهُ قَبْلَ أَنِ اجْتَبَلَهُ، وَ اصْطَفَاهُ قَبْلَ أَنِ ابْتَعَثَهُ، إِذِ الْخَلَائِقُ بِالْغَيْبِ مَكْنُونَةٌ، وَ بِسَتْرِ الْأَهَاوِيلِ مَصُونَةٌ، وَ بِنِهَايَةِ الْعَدَمِ مَقْرُونَةٌ، عِلْمًا مِنَ اللهِ تَعَالَى بِمَآيِلِ الْأُمُورِ، وَ إِحَاطَةً بِحَوَادِثِ الدُّهُورِ، وَ مَعْرِفَةً بِمَوَاقِعِ الْمَقْدُورِ

Svjedočim da je moj otac, Muhammed, s.a.v.a., Allahov rob i Njegov Poslanik. Allah ga je izabrao i odlikovao prije nego što ga je poslao, imenovao ga prije nego što ga je odabrao i odabrao ga kao Svoga izabranika prije nego što ga je poslao kao poslanika. To je bilo u vremenu kada su stvorenja još bila skrivena u nevidljivom, zaštićena zastorima nepoznatog i obuhvaćena nepostojanjem, jer je Allah Uzvišeni znao ishode svih stvari, obuhvatao znanjem događaje svih vremena i poznavao mjesta i okolnosti u kojima će se ostvariti ono što je određeno.

اِبْتَعَثَهُ اللهُ تَعَالَى إِتْمَامًا لِأَمْرِهِ، وَ عَزِيمَةً عَلَى إِمْضَاءِ حُكْمِهِ، وَ إِنْفَاذًا لِمَقَادِيرِ حَتْمِهِ، فَرَأَى الْأُمَمَ فِرَقًا فِي أَدْيَانِهَا، عُكَّفًا عَلَى نِيرَانِهَا، عَابِدَةً لِأَوْثَانِهَا، مُنْكِرَةً لِلَّهِ مَعَ عِرْفَانِهَا

Allah Uzvišeni poslao ga je radi upotpunjenja Svoje odredbe, odlučnog sprovođenja Svoga suda i ostvarenja onoga što je konačno odredio. Pa je vidio narode podijeljene u svojim vjerama, predane obožavanju vatre, klanjanju idolima i poricanju Allaha, iako su Ga poznavali.

6.4 Plodovi i blagodati poslanstva Allahovog Poslanika, s.a.v.a.

فَأَنَارَ اللهُ بِمُحَمَّدٍ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ ظُلَمَهَا، وَ كَشَفَ عَنِ الْقُلُوبِ بُهَمَهَا، وَ جَلَى عَنِ الْأَبْصَارِ غُمَمَهَا، وَ قَامَ فِي النَّاسِ بِالْهِدَايَةِ، وَ أَنْقَذَهُمْ مِنَ الْغَوَايَةِ، وَ بَصَّرَهُمْ مِنَ الْعَمَايَةِ، وَ هَدَاهُمْ إِلَى الدِّينِ الْقَوِيمِ، وَ دَعَاهُمْ إِلَى الطَّرِيقِ الْمُسْتَقِيمِ

Allah je preko Muhammeda, s.a.v.a., rasvijetlio njihove tmine, otklonio nejasnoće iz njihovih srca i uklonio koprenu s njihovih očiju. Među ljudima je preuzeo zadaću upućivanja, izbavio ih iz zablude i otvorio im oči nakon duhovne zaslijepljenosti. Uputio ih je na postojanu vjeru i pozvao ih na Pravi put.

ثُمَّ قَبَضَهُ اللهُ إِلَيْهِ قَبْضَ رَأْفَةٍ وَ اخْتِيَارٍ، وَ رَغْبَةٍ وَ إِيثَارٍ، فَمُحَمَّدٌ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ عَنْ تَعَبِ هَذِهِ الدَّارِ فِي رَاحَةٍ، قَدْ حُفَّ بِالْمَلَائِكَةِ الْأَبْرَارِ، وَ رِضْوَانِ الرَّبِّ الْغَفَّارِ، وَ مُجَاوَرَةِ الْمَلِكِ الْجَبَّارِ

Potom ga je Allah Sebi uzeo iz Svoje samilosti i po Svome izboru, iz želje i davanja prednosti njemu. Muhammed, s.a.v.a., sada je, nakon tegoba ovoga svijeta, u spokojstvu, okružen čestitim melekima, obuhvaćen zadovoljstvom Gospodara koji mnogo prašta i počašćen blizinom Vladara Silnoga.

صَلَّى اللهُ عَلَى أَبِي نَبِيِّهِ وَ أَمِينِهِ عَلَى الْوَحْيِ وَ صَفِيِّهِ وَ خِيَرَتِهِ مِنَ الْخَلْقِ وَ رَضِيِّهِ، وَ السَّلَامُ عَلَيْهِ وَ رَحْمَةُ اللهِ وَ بَرَكَاتُهُ.

Neka Allahov blagoslov bude na mog oca, Njegovog Vjerovjesnika, Njegovog Povjerenika u pogledu Objave, Njegovog Odabranika, najboljeg među Njegovim stvorenjima i Njegovog Miljenika. Neka su na njega Allahov mir, milost i blagoslov.

6.5 Odlike Kur’ana i Ehli-bejta

ثُمَّ اِلْتَفَتَتْ إِلَى أَهْلِ الْمَجْلِسِ، وَ قَالَتْ:

Potom se hazreti Fatima, s.a., okrenula ljudima i kazala:

أَنْتُمْ عِبَادَ اللهِ نُصْبُ أَمْرِهِ وَ نَهْيِهِ، وَ حَمَلَةُ دِينِهِ وَ وَحْيِهِ، وَ أُمَنَاءُ اللهِ عَلَى أَنْفُسِكُمْ، وَ بُلَغَاؤُهُ إِلَى الْأُمَمِ

O Allahovi robovi, vi ste oni kojima su povjerene Njegove zapovijedi i zabrane, nosioci Njegove vjere i Objave, Allahovi povjerenici u pogledu samih sebe i Njegovi dostavljači narodima.

وَ زَعَمْتُمْ حَقٌّ لَكُمْ لِلَّهِ فِيكُمْ عَهْدٌ قَدَّمَهُ إِلَيْكُمْ، وَ بَقِيَّةٌ اِسْتَخْلَفَهَا عَلَيْكُمْ، كِتَابُ اللهِ النَّاطِقُ، وَ الْقُرْآنُ الصَّادِقُ، وَ النُّورُ السَّاطِعُ، وَ الضِّيَاءُ اللَّامِعُ، بَيِّنَةٌ بَصَائِرُهُ، مُنْكَشِفَةٌ سَرَائِرُهُ، مُتَجَلِّيَةٌ ظَوَاهِرُهُ، مُغْتَبِطَةٌ بِهِ أَشْيَاعُهُ، قَائِدٌ إِلَى الرِّضْوَانِ اِتِّبَاعُهُ، مُؤَدٍّ إِلَى النَّجَاةِ إِسْمَاعُهُ، بِهِ تُنَالُ حُجَجُ اللهِ الْمُنَوَّرَةُ، وَ عَزَائِمُهُ الْمُفَسَّرَةُ، وَ مَحَارِمُهُ الْمُحَذَّرَةُ، وَ بَيِّنَاتُهُ الْجَالِيَةُ، وَ بَرَاهِينُهُ الْكَافِيَةُ، وَ فَضَائِلُهُ الْمَنْدُوبَةُ، وَ رُخَصُهُ الْمَوْهُوبَةُ، وَ شَرَائِعُهُ الْمَكْتُوبَةُ

Tvrdili ste da imate pravo, a Allah vam je povjerio zavjet koji vam je unaprijed predao i ostavštinu koju je ostavio među vama: Allahovu Knjigu koja govori, istiniti Kur’an, blistavu svjetlost i sjajni izvor svjetla. Njegovi su uvidi jasni, njegove su tajne razotkrivene, a njegova vanjska značenja očita. Njegovi se sljedbenici njime raduju. Njegovo slijeđenje vodi Allahovom zadovoljstvu, a slušanje njegovih riječi izbavljenju. Njime se dolazi do Allahovih jasnih dokaza, spoznaju Njegove razjašnjene odredbe i upozoravajuće zabrane, Njegovi jasni dokazi i uvjerljivi argumenti, pohvalna djela na koja se podstiče, darovane olakšice i propisani vjerski zakoni.

6.6 Filozofija ogranaka vjere i imameta

فَجَعَلَ اللهُ الْإِيمَانَ تَطْهِيرًا لَكُمْ مِنَ الشِّرْكِ، وَ الصَّلَاةَ تَنْزِيهًا لَكُمْ عَنِ الْكِبْرِ، وَ الزَّكَاةَ تَزْكِيَةً لِلنَّفْسِ، وَ نَمَاءً فِي الرِّزْقِ، وَ الصِّيَامَ تَثْبِيتًا لِلْإِخْلَاصِ، وَ الْحَجَّ تَشْيِيدًا لِلدِّينِ، وَ الْعَدْلَ تَنْسِيقًا لِلْقُلُوبِ، وَ طَاعَتَنَا نِظَامًا لِلْمِلَّةِ، وَ إِمَامَتَنَا أَمَانًا مِنَ الْفُرْقَةِ، وَ الْجِهَادَ عِزًّا لِلْإِسْلَامِ، وَ الصَّبْرَ مَعُونَةً عَلَى اسْتِيجَابِ الْأَجْرِ، وَ الْأَمْرَ بِالْمَعْرُوفِ مَصْلَحَةً لِلْعَامَّةِ، وَ بِرَّ الْوَالِدَيْنِ وِقَايَةً مِنَ السَّخَطِ، وَ صِلَةَ الْأَرْحَامِ مَنْمَاةً لِلْعَدَدِ، وَ الْقِصَاصَ حَقْنًا لِلدِّمَاءِ، وَ الْوَفَاءَ بِالنَّذْرِ تَعْرِيضًا لِلْمَغْفِرَةِ، وَ تَوْفِيَةَ الْمَكَايِيلِ وَ الْمَوَازِينِ تَغْيِيرًا لِلْبَخْسِ، وَ النَّهْيَ عَنْ شُرْبِ الْخَمْرِ تَنْزِيهًا عَنِ الرِّجْسِ، وَ اجْتِنَابَ الْقَذْفِ حِجَابًا عَنِ اللَّعْنَةِ، وَ تَرْكَ السَّرِقَةِ إِيجَابًا لِلْعِفَّةِ،

Allah je iman učinio sredstvom vašeg očišćenja od mnogoboštva, namaz sredstvom vašeg očišćenja od oholosti, zekat sredstvom pročišćenja duše i uvećanja opskrbe, post sredstvom učvršćivanja iskrenosti, hadždž sredstvom jačanja vjere, pravdu sredstvom uspostavljanja sklada među ljudima, pokornost nama sredstvom očuvanja poretka ummeta, naš imamet sredstvom zaštite od razjedinjenosti, džihad sredstvom jačanja časti i dostojanstva islama, strpljivost sredstvom koje pomaže u zasluživanju nagrade, naređivanje dobra sredstvom ostvarivanja opće dobrobiti, dobročinstvo prema roditeljima sredstvom zaštite od Božije srdžbe, održavanje rodbinskih veza sredstvom uvećanja potomstva, odmazdu sredstvom zaštite ljudskih života, ispunjavanje zavjeta sredstvom stjecanja oprosta, potpuno i pravedno mjerenje i vaganje sredstvom suzbijanja zakidanja, zabranu pijenja vina sredstvom očišćenja od nečistoće, izbjegavanje potvaranja čestitih osoba za blud sredstvom zaštite od prokletstva, a napuštanje krađe sredstvom očuvanja čestitosti.

وَ حَرَّمَ اللهُ الشِّرْكَ إِخْلَاصًا لَهُ بِالرُّبُوبِيَّةِ، فَ‍ـ ﴿اتَّقُوا اللهَ حَقَّ تُقَاتِهِ وَ لَا تَمُوتُنَّ إِلَّا وَ أَنتُم مُّسْلِمُونَ﴾‏ وَ أَطِيعُوا اللهَ فِيمَا أَمَرَكُمْ بِهِ وَ نَهَاكُمْ عَنْهُ فَإِنَّهُ ﴿إِنَّمَا يَخْشَى اللهَ مِنْ عِبَادِهِ الْعُلَمَاءُ﴾ .

Allah je zabranio mnogoboštvo kako bi se samo Njemu iskreno priznalo gospodstvo. Zato “se Allaha bojte istinskom bogobojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani”[29]. I pokoravajte se Allahu u onome što vam je naredio i što vam je zabranio, “jer se Allaha, doista, od Njegovih robova najviše boje učeni”[30].

6.7 Poslanikovo dostavljanje poslanice i borba protiv mnogoboštva

ثُمَّ قَالَتْ: أَيُّهَا اَلنَّاسُ! اِعْلَمُوا أَنِّي فَاطِمَةُ وَ أَبِي مُحَمَّدٌ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ، أَقُولُ عَوْدًا وَ بَدْءًا، وَ لَا أَقُولُ مَا أَقُولُ غَلَطًا، وَ لَا أَفْعَلُ مَا أَفْعَلُ شَطَطًا

Potom je kazala: “O ljudi! Znajte da sam ja Fatima, a moj otac je Muhammed, s.a.v.a. To govorim iznova i iznova. Ono što govorim ne govorim pogrešno, niti ono što činim činim pretjerano ili nepravedno.

﴿لَقَدْ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مِّنْ أَنفُسِكُمْ عَزِيزٌ عَلَيْهِ مَا عَنِتُّمْ حَرِيصٌ عَلَيْكُم بِالْمُؤْمِنِينَ رَءُوفٌ رَّحِيمٌ﴾‏، فَإِنْ تَعْزُوهُ وَ تَعْرِفُوهُ تَجِدُوهُ أَبِي دُونَ نِسَائِكُمْ، وَ أَخَا ابْنِ عَمِّي دُونَ رِجَالِكُمْ، وَ لَنِعْمَ الْمَعْزِيُّ إِلَيْهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ وَ سَلَّمَ

“Došao vam je Poslanik, jedan od vas. Teško mu padaju vaše nevolje; on silno brine o vama, a prema vjernicima je samilostan i milostiv.”[31] Ako utvrdite njegovo porijeklo i ako ga istinski poznajete, vidjet ćete da je on moj otac, a ne otac vaših žena, i brat sina moga amidže, a ne brat vaših muškaraca. A divno li je porijeklo kojem pripadam! Neka su Allahovi blagoslovi i mir na njega i čeljad njegovu.

فَبَلَّغَ الرِّسَالَةَ، صَادِعًا بِالنِّذَارَةِ، مَائِلًا عَنْ مَدْرَجَةِ الْمُشْرِكِينَ، ضَارِبًا ثَبَجَهُمْ، آخِذًا بِأَكْظَامِهِمْ، دَاعِيًا إِلَى سَبِيلِ رَبِّهِ ﴿بِالْحِكْمَةِ وَالْمَوْعِظَةِ الْحَسَنَةِ﴾‏، يَكْسِرُ الْأَصْنَامَ، وَ يَنْكُثُ الْهَامَ، حَتَّى انْهَزَمَ الْجَمْعُ وَ وَلَّوُا الدُّبُرَ، حَتَّى تَفَرَّى اللَّيْلُ عَنْ صُبْحِهِ، وَ أَسْفَرَ الْحَقُّ عَنْ مَحْضِهِ،

On je dostavio poslanicu, otvoreno i odlučno upućujući upozorenja, udaljavajući se od puta mnogobožaca, zadajući im udarce po leđima i hvatajući ih za grla. Pozivao je na put svoga Gospodara “mudrošću i lijepim savjetom”[32], razbijajući kipove i razbijajući glave, sve dok neprijateljska skupina nije bila poražena i dok oni nisu okrenuli leđa i pobjegli, sve dok se noć nije raspukla pred svitanjem i istina se pokazala u svojoj punoj čistoći.

وَ نَطَقَ زَعِيمُ الدِّينِ، وَ خَرِسَتْ شَقَاشِقُ الشَّيَاطِينِ، وَ طَاحَ وَشِيظُ النِّفَاقِ، وَ انْحَلَّتْ عُقَدُ الْكُفْرِ وَ الشِّقَاقِ، وَ فُهْتُمْ بِكَلِمَةِ الْإِخْلَاصِ فِي نَفَرٍ مِنَ الْبِيضِ الْخِمَاصِ

Progovorio je predvodnik vjere, šejtanski glasovi su utihnuli, beznačajni ostaci licemjerstva su propali, a čvorovi nevjerstva i razdora su se raspleli. Vi ste tada izgovorili riječ iskrenog monoteizma, pripadajući skupini svijetlih lica i mršavih tijela.”

6.8 Ljudi u doba džahilijjeta

﴿وَ كُنتُمْ عَلَىٰ شَفَا حُفْرَةٍ مِّنَ النَّارِ﴾، مُذْقَةَ الشَّارِبِ، وَ نُهْزَةَ الطَّامِعِ، وَ قَبْسَةَ الْعَجْلَانِ، وَ مَوْطِئَ الْأَقْدَامِ، تَشْرَبُونَ الطَّرْقَ، وَ تَقْتَاتُونَ الْوَرَقَ، أَذِلَّةً خَاسِئِينَ، ﴿تَخَافُونَ أَن يَتَخَطَّفَكُمُ النَّاسُ﴾‏ مِنْ حَوْلِكُمْ

“I bili ste na samom rubu vatrene provalije[33], tek oskudna kap pića za onoga ko pije, lak plijen za pohlepne, komadić žeravice za onoga koji žuri i ono po čemu su drugi gazili. Pili ste ustajalu, zamuljanu vodu i hranili se lišćem, poniženi i prezreni, “strahujući da vas ljudi ne otmu”[34] iz okruženja.

فَأَنْقَذَكُمُ اللهُ تَبَارَكَ وَ تَعَالَى بِمُحَمَّدٍ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ بَعْدَ اللَّتَيَّا وَ الَّتِي، وَ بَعْدَ أَنْ مُنِيَ بِبُهَمِ الرِّجَالِ، وَ ذُؤْبَانِ الْعَرَبِ، وَ مَرَدَةِ أَهْلِ الْكِتَابِ

Tada vas je Allah, Blagoslovljeni i Uzvišeni, posredstvom Muhammeda, s.a.v.a., izbavio nakon brojnih teškoća i iskušenja, nakon što se on suočio sa silovitim i neustrašivim ljudima, vukovima među Arapima i najupornijim protivnicima među sljedbenicima Knjige.

6.9 Odlike i uloga Imama Alija, a.s., u oslobodilačkoj borbi

﴿كُلَّمَا أَوْقَدُوا نَارًا لِّلْحَرْبِ أَطْفَأَهَا اللهُ﴾، أَوْ نَجَمَ قَرْنٌ لِلشَّيْطَانِ، وَ فَغَرَتْ فَاغِرَةٌ مِنَ الْمُشْرِكِينَ، قَذَفَ أَخَاهُ فِي لَهَوَاتِهَا، فَلَا يَنْكَفِئُ حَتَّى يَطَأَ صِمَاخَهَا بِأَخْمَصِهِ، وَ يُخْمِدَ لَهَبَهَا بِسَيْفِهِ، مَكْدُودًا فِي ذَاتِ اللهِ، وَ مُجْتَهِدًا فِي أَمْرِ اللهِ، قَرِيبًا مِنْ رَسُولِ اللهِ، سَيِّدَ أَوْلِيَاءِ اللهِ، مُشَمِّرًا نَاصِحًا، مُجِدًّا كَادِحًا

“Kad god bi oni zapalili vatru rata, Allah bi je ugasio”[35], ili bi se pojavio novi šejtanski predvodnik, ili bi se iz redova mnogobožaca razjapila nova prijetnja, on, s.a.v.a., bi svoga brata Aliju bacio pravo u njezino grotlo. On ne bi uzmicao sve dok svojim tabanom ne bi zgazio njezinu srž i svojom sabljom ugasio njezin plamen, iznuren u zalaganju radi Allaha, ulažući sav trud u Njegovoj stvari, blizak Allahovom Poslaniku, prvak Allahovih prijatelja, spreman na djelovanje, iskren i odan, predan i neumorno se trudeći.

6.10 Osuda jučerašnje ravnodušnosti i današnje žudnje za vlašću

وَ أَنْتُمْ فِي رَفَاهِيَةٍ مِنَ الْعَيْشِ، وَادِعُونَ فَاكِهُونَ آمِنُونَ، تَتَرَبَّصُونَ بِنَا الدَّوَائِرَ، وَ تَتَوَكَّفُونَ الْأَخْبَارَ، وَ تَنْكِصُونَ عِنْدَ النِّزَالِ، وَ تَفِرُّونَ عِنْدَ الْقِتَالِ

A vi ste uživali u blagostanju i udobnosti života, bezbrižni, razdragani i sigurni, iščekujući da nas zadesi kakva nesreća i pomno osluškujući vijesti, uzmičući kada bi došlo do sukoba i bježeći kada bi započela borba.

6.11 Uzroci skretanja ljudi s pravog puta nakon Poslanikove smrti, s.a.v.a.

فَلَمَّا اخْتَارَ اللهُ لِنَبِيِّهِ دَارَ أَنْبِيَائِهِ، وَ مَأْوَى أَصْفِيَائِهِ، ظَهَرَ فِيكُمْ حَسِيكَةُ النِّفَاقِ، وَ سَمَلَ جِلْبَابُ الدِّينِ، وَ نَطَقَ كَاظِمُ الْغَاوِينَ، وَ نَبَغَ خَامِلُ الْأَقَلِّينَ، وَ هَدَرَ فَنِيقُ الْمُبْطِلِينَ، فَخَطَرَ فِي عَرَصَاتِكُمْ، وَ أَطْلَعَ الشَّيْطَانُ رَأْسَهُ مِنْ مَغْرَزِهِ هَاتِفًا بِكُمْ، فَأَلْفَاكُمْ لِدَعْوَتِهِ مُسْتَجِيبِينَ، وَ لِلْغِرَّةِ فِيهِ مُلَاحِظِينَ، ثُمَّ اسْتَنْهَضَكُمْ فَوَجَدَكُمْ خِفَافًا، وَ أَحْمَشَكُمْ فَأَلْفَاكُمْ غِضَابًا، فَوَسَمْتُمْ غَيْرَ إِبِلِكُمْ، وَ أَوْرَدْتُمْ غَيْرَ شِرْبِكُمْ

Kada je Allah za Svoga Vjerovjesnika odabrao boravište Svojih vjerovjesnika i utočište Svojih odabranika, među vama je izbila prikrivena zloba licemjerstva, ogrtač vjere se pohabao, progovorio je onaj koji je dotad šutio među zalutalima, istakao se dotad neznatni među malobrojnima, a oglasio se snažni mužjak deve među pobornicima neistine. Počeo se razmetljivo kretati među vama, a šejtan je podigao glavu iz svoga skrovišta i počeo vas dozivati. Zatekao vas je kako se odazivate njegovom pozivu i nasjedate na njegovu obmanu. Potom vas je pozvao da ustanete i pokrenete se, pa vas je našao spremnima; raspalio je vaš bijes i zatekao vas srditima. Obilježili ste žigom deve koje nisu vaše i odveli ih na pojilište koje vam ne pripada.

هَذَا وَ الْعَهْدُ قَرِيبٌ، وَ الْكَلْمُ رَحِيبٌ، وَ الْجُرْحُ لَمَّا يَنْدَمِلْ، وَ الرَّسُولُ لَمَّا يُقْبَرْ، اِبْتِدَارًا زَعَمْتُمْ خَوْفَ الْفِتْنَةِ ﴿أَلَا فِي الْفِتْنَةِ سَقَطُوا وَ إِنَّ جَهَنَّمَ لَمُحِيطَةٌ بِالْكَافِرِينَ﴾

A sve se to događalo dok je od tog događaja prošlo tek malo vremena, dok je rana još bila velika i dok još nije bila zacijelila, a Poslanik, s.a.v.a., još nije bio ni ukopan! Požurili ste, tvrdeći da to činite iz straha od smutnje. “A zar nisu upravo u smutnju pali?! Džehennem će, doista, sa svih strana obuhvatiti nevjernike.”[36]

فَهَيْهَاتَ مِنْكُمْ! وَ كَيْفَ بِكُمْ؟! ﴿فَأَنَّىٰ تُؤْفَكُونَ﴾؟ وَ كِتَابُ اللهِ بَيْنَ أَظْهُرِكُمْ، أُمُورُهُ ظَاهِرَةٌ، وَ أَحْكَامُهُ زَاهِرَةٌ، وَ أَعْلَامُهُ بَاهِرَةٌ، وَ زَوَاجِرُهُ لَائِحَةٌ، وَ أَوَامِرُهُ وَاضِحَةٌ، قَدْ خَلَّفْتُمُوهُ وَرَاءَ ظُهُورِكُمْ، أَ رَغْبَةً عَنْهُ تُرِيدُونَ؟، أَمْ بِغَيْرِهِ تَحْكُمُونَ؟! ﴿بِئْسَ لِلظَّالِمِينَ بَدَلًا﴾،‏ ﴿وَمَن يَبْتَغِ غَيْرَ الْإِسْلَامِ دِينًا فَلَن يُقْبَلَ مِنْهُ وَ هُوَ فِي الْآخِرَةِ مِنَ الْخَاسِرِينَ﴾

Neka smo daleko od vas! I šta je s vama?! “Pa kako se možete tako odvratiti od istine?!”[37] A Allahova Knjiga je među vama: njena značenja su očita, njeni propisi blistavi, njeni putokazi jasni i sjajni, njene opomene i zabrane jasno istaknute, a njene zapovijedi nedvosmislene. A vi ste je odbacili iza svojih leđa! Zar se želite okrenuti od nje ili suditi prema nečemu drugom, a ne prema njoj?! “A kako je loša zamjena za one koji čine nepravdu!”[38] “A ko bude tražio neku drugu vjeru mimo islama, ona mu neće biti primljena i na onome svijetu bit će među gubitnicima.”[39]

ثُمَّ لَمْ تَلْبَثُوا إِلَّا رَيْثَ أَنْ تَسْكُنَ نَفْرَتُهَا، وَ يَسْلَسَ قِيَادُهَا، ثُمَّ أَخَذْتُمْ تُورُونَ وَقْدَتَهَا، وَ تُهَيِّجُونَ جَمْرَتَهَا، وَ تَسْتَجِيبُونَ لِهُتَافِ الشَّيْطَانِ الْغَوِيِّ، وَ إِطْفَاءِ أَنْوَارِ الدِّينِ الْجَلِيِّ، وَ إِهْمَادِ سُنَنِ النَّبِيِّ الصَّفِيِّ، تُسِرُّونَ حَصْوًا فِي ارْتِغَاءٍ، وَ تَمْشُونَ لِأَهْلِهِ وَ وُلْدِهِ فِي الْخَمَرِ وَ الضَّرَاءِ، وَ نَصْبِرُ مِنْكُمْ عَلَى مِثْلِ حَزِّ الْمُدَى، وَ وَخْزِ السِّنَانِ فِي الْحَشَا

Potom je prošlo tek toliko vremena da se njena uznemirenost smiri i da joj uzda postane poslušna. Zatim ste počeli raspirivati njen plamen i razgorijevati njenu žeravicu, odazivati se pokliču šejtana koji zavodi, gasiti svjetla jasne vjere i potiskivati sunnete odabranog Vjerovjesnika. Tajno ste ubacivali kamenčiće dok ste se pretvarali da skidate pjenu s mlijeka, a protiv njegove porodice i potomstva djelovali ste prikriveno i podmuklo. A mi od vas podnosimo bol poput rezanja oštrim noževima i probadanja kopljem u samu utrobu.

6.12 Dokazivanje prava na nasljedstvo kur’anskim argumentima

وَ أَنْتُمْ تَزْعُمُونَ أَلَّا إِرْثَ لَنَا ﴿أَ فَحُكْمَ الْجَاهِلِيَّةِ يَبْغُونَ وَمَنْ أَحْسَنُ مِنَ اللهِ حُكْمًا لِّقَوْمٍ يُوقِنُونَ﴾، أَ فَلَا تَعْلَمُونَ؟! بَلَى، تَجَلَّى لَكُمْ كَالشَّمْسِ الضَّاحِيَةِ أَنِّي اِبْنَتُهُ أَيُّهَا الْمُسْلِمُونَ، أَ أُغْلَبُ عَلَى إِرْثِيَهْ؟!

A vi tvrdite da nama ne pripada nikakvo nasljedstvo?! “Zar oni žele sud džahilijjeta? A čija je presuda bolja od Allahove za ljude koji čvrsto vjeruju?”[40] Zar ne znate?! Dakako, jasno vam je kao sjajno sunce da sam ja njegova kćerka, o muslimani! Zar da budem nadvladana i lišena svoga nasljedstva?!

يَا ابْنَ أَبِي قُحَافَةَ، أَ فِي كِتَابِ اللهِ أَنْ تَرِثَ أَبَاكَ وَ لَا أَرِثَ أَبِي؟! لَقَدْ جِئْتَ ﴿شَيْئًا فَرِيًّا﴾ أَ فَعَلَى عَمْدٍ تَرَكْتُمْ كِتَابَ اللهِ وَ نَبَذْتُمُوهُ وَرَاءَ ظُهُورِكُمْ إِذْ يَقُولُ: ‎﴿وَ وَرِثَ سُلَيْمَانُ دَاوُودَ﴾؟! وَ قَالَ فِيمَا اقْتَصَّ مِنْ خَبَرِ يَحْيَى بْنِ زَكَرِيَّا، عَلَيْهِ السَّلَامُ، إِذْ قَالَ:

رَبِّ﴿هَبْ لِي مِن لَّدُنكَ وَلِيًّا ۞ يَرِثُنِي وَ يَرِثُ مِنْ آلِ يَعْقُوبَ﴾‏، وَ قَالَ: ﴿وَ أُولُو الْأَرْحَامِ بَعْضُهُمْ أَوْلَىٰ بِبَعْضٍ فِي كِتَابِ اللهِ﴾‏

O sine Ebu Kuhafe, zar u Allahovoj Knjizi stoji da ti nasljeđuješ svoga oca, a ja ne nasljeđujem svoga?! Doista si učinio “nešto nečuveno!”[41] Zar ste svjesno napustili Allahovu Knjigu i odbacili je iza svojih leđa, iako ona kaže: “I Sulejman naslijedi Davuda.”[42] I kada govori o kazivanju o Jahjau, sinu Zekerijjaa, a.s., navodi riječi: Gospodaru moj, “podari mi od Sebe nasljednika, koji će naslijediti mene i porodicu Jakubovu.”[43] A kaže i: “Krvni srodnici su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preči.”[44]

وَ قَالَ: ﴿يُوصِيكُمُ اللهُ فِي أَوْلَادِكُمْ لِلذَّكَرِ مِثْلُ حَظِّ الْأُنثَيَيْنِ﴾‏، وَ قَالَ: ﴿إِن تَرَكَ خَيْرًا الْوَصِيَّةُ لِلْوَالِدَيْنِ وَ الْأَقْرَبِينَ بِالْمَعْرُوفِ حَقًّا عَلَى الْمُتَّقِينَ﴾.

A Allah kaže: “Allah vam propisuje nasljedstvo vaše djece: muškom pripada koliko udio dviju ženskih osoba.”[45] I kaže: “Ako ostavi imetak, dužan je na prikladan način oporučiti roditeljima i bližnjima. To je obaveza bogobojaznih.”[46]

وَ زَعَمْتُمْ أَلَّا حُظْوَةَ لِي وَ لَا أَرِثَ مِنْ أَبِي وَ لَا رَحِمَ بَيْنَنَا، أَ فَخَصَّكُمُ اللهُ بِآيَةٍ أَخْرَجَ مِنْهَا أَبِي، صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ؟! أَمْ هَلْ تَقُولُونَ أَهْلُ مِلَّتَيْنِ لَا يَتَوَارَثَانِ؟!، أَ وَ لَسْتُ أَنَا وَ أَبِي مِنْ أَهْلِ مِلَّةٍ وَاحِدَةٍ؟! أَمْ أَنْتُمْ أَعْلَمُ بِخُصُوصِ الْقُرْآنِ وَ عُمُومِهِ مِنْ أَبِي وَ ابْنِ عَمِّي؟!

A vi tvrdite da ja nemam nikakvo pravo, da ne nasljeđujem svoga oca i da među nama nema rodbinske veze?! Zar je Allah samo vas obuhvatio nekim ajetom, a iz njega izuzeo moga oca, s.a.v.a.?! Ili možda tvrdite da pripadnici dviju različitih vjera ne nasljeđuju jedni druge?! A zar ja i moj otac ne pripadamo istoj vjeri?! Ili ste vi bolje od moga oca i sina moga amidže upućeni u posebna i opća značenja Kur’ana?!

فَدُونَكُمَا مَخْطُومَةً مَرْحُولَةً تَلْقَاكَ يَوْمَ حَشْرِكَ، فَنِعْمَ الْحَكَمُ اللهُ، وَ الزَّعِيمُ مُحَمَّدٌ، وَ الْمَوْعِدُ الْقِيَامَةُ، وَ عِنْدَ السَّاعَةِ مَا تَخْسَرُونَ، وَ لَا يَنْفَعُكُمْ إِذْ تَنْدَمُونَ، ﴿لِّكُلِّ نَبَإٍ مُّسْتَقَرٌّ وَ سَوْفَ تَعْلَمُونَ﴾ ﴿مَن يَأْتِيهِ عَذَابٌ يُخْزِيهِ وَ يَحِلُّ عَلَيْهِ عَذَابٌ مُّقِيمٌ﴾‏

Evo vam je, s povocem i sedlom; susrest će te na dan tvoga proživljenja! Divan li je Allah kao Sudac, Muhammed kao jamac, a Kijamet kao obećano vrijeme susreta! A kada nastupi Čas, spoznat ćete šta ste izgubili, a kajanje vam tada neće koristiti. “Svaka vijest ima svoje vrijeme ostvarenja, a vi ćete uskoro saznati”[47] “koga će stići kazna koja će ga osramotiti i na koga će se sručiti trajna patnja.”[48]

6.13 Osuda kolebljivosti i neodlučnosti ensarija

ثُمَّ رَمَتْ بِطَرْفِهَا نَحْوَ الْأَنْصَارِ فَقَالَتْ: يَا مَعَاشِرَ الْفِتْيَةِ وَ أَعْضَادَ الْمِلَّةِ، وَ أَنْصَارَ الْإِسْلَامِ، مَا هَذِهِ الْغَمِيزَةُ فِي حَقِّي، وَ السِّنَةُ عَنْ ظُلَامَتِي، أَ مَا كَانَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ أَبِي يَقُولُ: اَلْمَرْءُ يُحْفَظُ فِي وُلْدِهِ.

Potom je pogled uputila prema ensarijama i kazala: “O skupino mladića, oslonci vjerske zajednice i pomagači islama! Kakvo je to potcjenjivanje moga prava i kakva je to pospanost pred nepravdom koja mi je nanesena?! Zar moj otac, Allahov Poslanik, s.a.v.a., nije kazivao: ‘Čovjek se poštuje kroz svoje potomstvo’?

6.14 Poziv muslimanima na odgovornost

سَرْعَانَ مَا أَحْدَثْتُمْ، وَ عَجْلَانَ ذَا إِهَالَةٍ، وَ لَكُمْ طَاقَةٌ بِمَا أُحَاوِلُ، وَ قُوَّةٌ عَلَى مَا أَطْلُبُ وَ أُزَاوِلُ

Kako ste samo brzo uveli promjene i kako ste se brzopleto požurili! A vi imate mogućnosti da pomognete u onome što nastojim ostvariti i snage da podržite ono što tražim i poduzimam!

أَ تَقُولُونَ مَاتَ مُحَمَّدٌ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ، فَخَطْبٌ جَلِيلٌ اسْتَوْسَعَ وَهْنُهُ، وَ اسْتَنْهَرَ فَتْقُهُ، وَ انْفَتَقَ رَتْقُهُ، وَ أَظْلَمَتِ الْأَرْضُ لِغَيْبَتِهِ، وَ كُسِفَتِ النُّجُومُ لِمُصِيبَتِهِ، وَ أَكْدَتِ الْآمَالُ، وَ خَشَعَتِ الْجِبَالُ، وَ أُضِيعَ الْحَرِيمُ، وَ أُزِيلَتِ الْحُرْمَةُ عِنْدَ مَمَاتِهِ

Zar kažete da je Muhammed umro?! To je velika nesreća: njene su se posljedice proširile, njena se pukotina otvorila, a ono što je bilo povezano raspalo se. Zemlja se smračila zbog njegova odsustva, zvijezde su se pomračile zbog nesreće njegova preseljenja, nade su se izjalovile, a planine su se ponizile. Zaštićena svetost je zanemarena, a nepovrijedivost je narušena njegovom smrću.

فَتِلْكَ وَ اللهِ النَّازِلَةُ الْكُبْرَى، وَ الْمُصِيبَةُ الْعُظْمَى، لَا مِثْلَهَا نَازِلَةٌ، وَ لَا بَائِقَةٌ عَاجِلَةٌ، أَعْلَنَ بِهَا كِتَابُ اللهِ جَلَّ ثَنَاؤُهُ فِي أَفْنِيَتِكُمْ فِي مُمْسَاكُمْ وَ مُصْبَحِكُمْ، هُتَافًا وَ صُرَاخًا، وَ تِلَاوَةً وَ إِلْحَانًا، وَ لَقَبْلَهُ مَا حَلَّ بِأَنْبِيَاءِ اللهِ وَ رُسُلِهِ، حُكْمٌ فَصْلٌ وَ قَضَاءٌ حَتْمٌ

To je, tako mi Allaha, najveća nesreća i najteža tragedija! Nema nesreće koja joj je ravna, niti iznenadne nevolje poput nje. Allahova Knjiga, neka je uzvišena Njegova hvala, jasno je to obznanila među vama, u vašim večernjim i jutarnjim časovima, glasnim pozivanjem i povicima, učenjem i melodičnim recitiranjem. A i prije njega ono što je zadesilo Allahove vjerovjesnike i poslanike bilo je dio konačne presude i neizbježne odredbe:

﴿وَ مَا مُحَمَّدٌ إِلَّا رَسُولٌ قَدْ خَلَتْ مِن قَبْلِهِ الرُّسُلُ أَ فَإِن مَّاتَ أَوْ قُتِلَ انقَلَبْتُمْ عَلَىٰ أَعْقَابِكُمْ وَ مَن يَنقَلِبْ عَلَىٰ عَقِبَيْهِ فَلَن يَضُرَّ اللهَ شَيْئًا وَ سَيَجْزِي اللهُ الشَّاكِرِينَ﴾

“Muhammed je samo poslanik prije koga minu više poslanika. Ako bi on umro, ili bi ubijen bio, zar biste se vratili vlastitim stopama?! Ko se i vrati vlastitim stopama, Allahu neće nauditi ništa, a Allah će darovati nagradu zahvalnima.”[49]

إِيهًا بَنِي قَيْلَةَ! أَ أُهْضِمَ تُرَاثُ أَبِي وَ أَنْتُمْ بِمَرْأًى مِنِّي وَ مَسْمَعٍ، وَ مبتد [مُنْتَدًى] وَ مَجْمَعٍ؟، تَلْبَسُكُمُ الدَّعْوَةُ، وَ تَشْمَلُكُمُ الْخِبْرَةُ، وَ أَنْتُمْ ذَا الْعَدَدِ وَ الْعُدَّةِ، وَ الْأَدَاةِ وَ الْقُوَّةِ، وَ عِنْدَكُمُ السِّلَاحُ وَ الْجُنَّةُ، تُوَافِيكُمُ الدَّعْوَةُ فَلَا تُجِيبُونَ، وَ تَأْتِيكُمُ الصَّرْخَةُ فَلَا تُغِيثُونَ

O sinovi Kajle! Zar da budem zakinuta za nasljedstvo svoga oca dok ste vi tu, pred mojim očima i na dohvat moga glasa, na svojim skupovima i okupljanjima?! Poziv se odnosi na vas, a i sami ste dobro upoznati sa svim što se događa. A vi imate brojnost i opremljenost, sredstva i snagu, a posjedujete i oružje i štitove. Poziv vam stiže, ali se ne odazivate; do vas dopire vapaj za pomoć, ali vi ne priskačete u pomoć.

وَ أَنْتُمْ مَوْصُوفُونَ بِالْكِفَاحِ، مَعْرُوفُونَ بِالْخَيْرِ وَ الصَّلَاحِ، وَ النُّجَبَةُ الَّتِي اُنْتُجِبَتْ، وَ الْخِيَرَةُ الَّتِي اُخْتِيرَتْ، قَاتَلْتُمُ الْعَرَبَ، وَ تَحَمَّلْتُمُ الْكَدَّ وَ التَّعَبَ، وَ نَاطَحْتُمُ الْأُمَمَ، وَ كَافَحْتُمُ الْبُهَمَ، فَلَا نَبْرَحُ أَوْ تَبْرَحُونَ، نَأْمُرُكُمْ فَتَأْتَمِرُونَ، حَتَّى إِذَا دَارَتْ بِنَا رَحَى الْإِسْلَامِ، وَ دَرَّ حَلَبُ الْأَيَّامِ، وَ خَضَعَتْ ثَغْرَةُ الشِّرْكِ، وَ سَكَنَتْ فَوْرَةُ الْإِفْكِ، وَ خَمَدَتْ نِيرَانُ الْكُفْرِ، وَ هَدَأَتْ دَعْوَةُ الْهَرْجِ، وَ اسْتَوْسَقَ نِظَامُ الدِّينِ

A vi ste poznati po borbenosti, čuveni po dobroti i čestitosti, među odabranima ste koji su izabrani i među najboljima koji su odabrani. Borili ste se protiv Arapa, podnosili napore i teškoće, sukobljavali se s narodima i borili protiv silovitih protivnika. Bili smo zajedno, a vi ste bili uz nas; mi smo vam naređivali, a vi ste postupali po našim naredbama. Sve dok se nad nama okretalo mlinsko kolo islama i dok vrijeme nije počelo donositi svoje plodove, dok se uporište mnogoboštva nije pokorilo, dok se žestina laži nije smirila, dok se vatre nevjerstva nisu ugasile, dok nije utihnuo poziv na metež i dok se poredak vjere nije učvrstio.

فَأَنَّى حُرْتُمْ بَعْدَ الْبَيَانِ، وَ أَسْرَرْتُمْ بَعْدَ الْإِعْلَانِ، وَ نَكَصْتُمْ بَعْدَ الْإِقْدَامِ، وَ أَشْرَكْتُمْ بَعْدَ الْإِيمَانِ

Pa kako ste se mogli okrenuti od istine nakon što vam je sve postalo jasno, kako ste počeli tajno djelovati nakon što ste javno istupali, kako ste uzmakli nakon što ste bili odvažni i kako ste počinili širk nakon što ste vjerovali?!

﴿أَلَا تُقَاتِلُونَ قَوْمًا نَّكَثُوا أَيْمَانَهُمْ وَ هَمُّوا بِإِخْرَاجِ الرَّسُولِ وَ هُم بَدَءُوكُمْ أَوَّلَ مَرَّةٍ أَ تَخْشَوْنَهُمْ فَاللهُ أَحَقُّ أَن تَخْشَوْهُ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ﴾‏

“Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletvu prekršili, upinjući se da bi Poslanika protjerali, i protiv vas su oni (napad) započeli?! Zar se njih bojite?! Allah je preči da Ga se bojite, ako ste već vjernici!”[50]

6.15 Uzroci slabosti i pasivnosti muslimana

أَلَا قَدْ أَرَى أَنْ قَدْ أَخْلَدْتُمْ إِلَى الْخَفْضِ، وَ أَبْعَدْتُمْ مَنْ هُوَ أَحَقُّ بِالْبَسْطِ وَ الْقَبْضِ، وَ خَلَوْتُمْ بِالدَّعَةِ، وَ نَجَوْتُمْ مِنَ الضِّيقِ بِالسَّعَةِ، فَمَجَجْتُمْ مَا وَعَيْتُمْ، وَ دَسَعْتُمُ الَّذِي تَسَوَّغْتُمْ، فَـ‍ ﴿إِن تَكْفُرُوا أَنتُمْ وَ مَن فِي الْأَرْضِ جَمِيعًا فَإِنَّ اللهَ لَغَنِيٌّ حَمِيدٌ﴾

Znajte, jasno vidim da ste se prepustili lagodnom životu, udaljili onoga ko je imao veće pravo na upravljanje i odlučivanje, prepustili se spokojstvu i iz oskudice prešli u blagostanje. Pa ste ispljunuli ono što ste primili i izbacili ono što ste progutali. Pa “budete li nevjernici vi i sve što na Zemlji je – Allah je ipak Samodovoljan i Hvaledostojni je.”[51]

أَلَا وَ قَدْ قُلْتُ مَا قُلْتُ عَلَى مَعْرِفَةٍ مِنِّي بِالْخَذْلَةِ الَّتِي خَامَرَتْكُمْ، وَ الْغَدْرَةِ الَّتِي اسْتَشْعَرَتْهَا قُلُوبُكُمْ، وَ لَكِنَّهَا فَيْضَةُ النَّفْسِ، وَ نَفْثَةُ الْغَيْظِ، وَ خَوْرُ الْقَنَا، وَ بَثَّةُ الصَّدْرِ، وَ تَقْدِمَةُ الْحُجَّةِ

Znajte da sam sve ovo govorila svjesna iznevjeravanja koje vas je obuzelo i izdaje koju su vaša srca prigrlila. Ali ovaj govor je izljev moje duše, izdisaj nagomilanog bijesa, izraz oslabljene odlučnosti, iznošenje onoga što mi pritišće grudi i prethodno iznošenje dokaza.

فَدُونَكُمُوهَا فَاحْتَقِبُوهَا دَبِرَةَ الظَّهْرِ، نَقِبَةَ الْخُفِّ، بَاقِيَةَ الْعَارِ، مَوْسُومَةً بِغَضَبِ اللهِ وَ شَنَارِ الْأَبَدِ، مَوْصُولَةً بِـ‍ ﴿نَارُ اللهِ الْمُوقَدَةُ ‎۞ الَّتِي تَطَّلِعُ عَلَى الْأَفْئِدَةِ﴾

Evo vam je, natovarite je na sebe: devu izranjavanih leđa i oštećenih papaka, koja će ostati trajna sramota, obilježena Allahovom srdžbom i vječnom ljagom, povezanu s “Allahovom razbuktalom vatrom koja će do samih srca sezati.”[52]

فَبِعَيْنِ اللهِ مَا تَفْعَلُونَ ﴿وَ سَيَعْلَمُ الَّذِينَ ظَلَمُوا أَيَّ مُنقَلَبٍ يَنقَلِبُونَ﴾‏

A Allah sve vidi što činite, “a oni koji nepravdu nanose saznat će kakve će nevolje oni dopasti!”[53]

6.16 Uzroci udaljavanja ljudi od Kur’ana

وَ أَنَا اِبْنَةُ نَذِيرٍ ﴿لَّكُم بَيْنَ يَدَيْ عَذَابٍ شَدِيدٍ﴾‏، فَـ‍ ﴿اعْمَلُوا … إِنَّا عَامِلُونَ﴾ ﴿وَ انتَظِرُوا إِنَّا مُنتَظِرُونَ﴾‏

Ja sam kćerka onoga koji vas samo opominje “prije kazne žestoke”[54], pa “činite, … a i mi ćemo činiti, samo vi iščekujte, a i mi ćemo čekati, bez sumnje!”[55]

6.17 Odgovor Ebu Bekra

فَأَجَابَهَا أَبُو بَكْرٍ عَبْدُ اللهِ بْنُ عُثْمَانَ فَقَالَ: يَا ابْنَةَ رَسُولِ اللهِ، صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ! لَقَدْ كَانَ أَبُوكِ بِالْمُؤْمِنِينَ عَطُوفًا كَرِيمًا، رَؤُوفًا رَحِيمًا، وَ عَلَى الْكَافِرِينَ عَذَابًا أَلِيمًا، وَ عِقَابًا عَظِيمًا، فَإِنْ عَزَوْنَاهُ وَجَدْنَاهُ أَبَاكِ دُونَ النِّسَاءِ، وَ أَخًا لِبَعْلِكِ دُونَ الْأَخِلَّاءِ، آثَرَهُ عَلَى كُلِّ حَمِيمٍ، وَ سَاعَدَهُ فِي كُلِّ أَمْرٍ جَسِيمٍ

Na to joj je odgovorio Ebu Bekr, Abdullah ibn Osman, rekavši: “O kćeri Allahovog Poslanika, s.a.v.a.! Tvoj otac je prema vjernicima bio pun ljubavi i plemenitosti, blag i samilostan, a prema nevjernicima bolna kazna i velika odmazda. Ako utvrdimo njegovo porijeklo, vidjet ćemo da je on tvoj otac, a ne otac drugih žena, i brat tvoga supruga, a ne brat drugih prisnih prijatelja. On je njega pretpostavljao svakom prisnom prijatelju i pomagao mu u svakom velikom i značajnom poslu.

لَا يُحِبُّكُمْ إِلَّا كُلُّ سَعِيدٍ، وَ لَا يُبْغِضُكُمْ إِلَّا كُلُّ شَقِيٍّ، فَأَنْتُمْ عِتْرَةُ رَسُولِ اللهِ، صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ، الطَّيِّبُونَ، وَ الْخِيَرَةُ الْمُنْتَجَبُونَ، عَلَى الْخَيْرِ أَدِلَّتُنَا، وَ إِلَى الْجَنَّةِ مَسَالِكُنَا

Vas ne voli osim onaj ko je sretan, a ne mrzi vas osim onaj koji je nesretan. Vi ste, dakle, čestito potomstvo Allahovog Poslanika, s.a.v.a., dobri i čisti, odabrani i izabrani. Naši putokazi vode do dobra, a naši putevi vode u Džennet.

وَ أَنْتِ يَا خِيَرَةَ النِّسَاءِ وَ ابْنَةَ خَيْرِ الْأَنْبِيَاءِ صَادِقَةٌ فِي قَوْلِكِ، سَابِقَةٌ فِي وُفُورِ عَقْلِكِ، غَيْرُ مَرْدُودَةٍ عَنْ حَقِّكِ، وَ لَا مَصْدُودَةٍ عَنْ صِدْقِكِ، وَ وَ اللهِ مَا عَدَوْتُ رَأْيَ رَسُولِ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ وَ لَا عَمِلْتُ إِلَّا بِإِذْنِهِ، وَ إِنَّ الرَّائِدَ لَا يَكْذِبُ أَهْلَهُ

A ti, o najbolja među ženama i kćeri najboljeg među vjerovjesnicima, istinita si u svojim riječima i izuzetna po punini svoga razuma. Tvoje pravo neće biti osporeno niti će tvoja istinitost biti odbačena. Tako mi Allaha, nisam postupio mimo mišljenja Allahovog Poslanika, s.a.v.a., niti sam učinio išta bez njegove dozvole. Onaj koji prethodi svome narodu i izvidi put ne laže svoj narod.

وَ إِنِّي أُشْهِدُ اللهَ وَ كَفَى بِهِ شَهِيدًا أَنِّي سَمِعْتُ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ يَقُولُ: نَحْنُ مَعَاشِرَ الْأَنْبِيَاءِ لَا نُورِثُ ذَهَبًا وَ لَا فِضَّةً وَ لَا دَارًا وَ لَا عَقَارًا وَ إِنَّمَا نُورِثُ الْكُتُبَ وَ الْحِكْمَةَ وَ الْعِلْمَ وَ النُّبُوَّةَ، وَ مَا كَانَ لَنَا مِنْ طُعْمَةٍ فَلِوَلِيِّ الْأَمْرِ بَعْدَنَا أَنْ يَحْكُمَ فِيهِ بِحُكْمِهِ

Uzimam Allaha za svjedoka, a On je dovoljan kao svjedok, da sam čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.a., kako kazuje: “Mi, skupina vjerovjesnika, ne ostavljamo u nasljedstvo ni zlato, ni srebro, ni kuću, ni nekretninu. Mi, doista, ostavljamo u nasljedstvo knjige, mudrost, znanje i vjerovjesništvo. A ono što nam je pripadalo kao prihod i opskrba, o tome nakon nas odlučuje onaj ko preuzme vlast, postupajući prema vlastitoj presudi.

وَ قَدْ جَعَلْنَا مَا حَاوَلْتِهِ فِي الْكُرَاعِ وَ السِّلَاحِ يُقَاتِلُ بِهِ الْمُسْلِمُونَ وَ يُجَاهِدُونَ الْكُفَّارَ، وَ يُجَالِدُونَ الْمَرَدَةَ، ثُمَّ الْفُجَّارَ، وَ ذَلِكَ بِـإِجْمَاعٍ مِنَ الْمُسْلِمِينَ، لَمْ أَتَفَرَّدْ بِهِ وَحْدِي، وَ لَمْ أَسْتَبِدَّ بِمَا كَانَ الرَّأْيُ فِيهِ عِنْدِي

Ono što si tražila stavili smo na raspolaganje za konjicu i oružje, kojima će se muslimani boriti, voditi džihad protiv nevjernika i sukobljavati s buntovnicima, a potom i s pokvarenjacima. To je učinjeno uz saglasnost (konsenzus) muslimana. Nisam u tome postupio samostalno niti sam samovoljno odlučio o nečemu o čemu je trebalo iznijeti mišljenje.

وَ هَذِهِ حَالِي وَ مَالِي هِيَ لَكِ وَ بَيْنَ يَدَيْكِ لَا نَزْوِي عَنْكِ وَ لَا نَدَّخِرُ دُونَكِ، وَ أَنْتِ سَيِّدَةُ أُمَّةِ أَبِيكِ، وَ الشَّجَرَةُ الطَّيِّبَةُ لِبَنِيكِ، لَا يُدْفَعُ مَا لَكِ مِنْ فَضْلِكِ، وَ لَا يُوضَعُ مِنْ فَرْعِكِ وَ أَصْلِكِ، حُكْمُكِ نَافِذٌ فِيمَا مَلَكَتْ يَدَايَ، فَهَلْ تَرَيْنَ أَنْ أُخَالِفَ فِي ذَلِكِ أَبَاكِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ وَ سَلَّمَ؟!

A moje stanje i moj imetak stoje ti na raspolaganju i pred tobom su. Ništa ti nećemo uskratiti niti ćemo išta zadržati od tebe. Ti si prvakinja ummeta svoga oca i dobro stablo iz kojeg potječu tvoji sinovi. Ne može se osporiti tvoja vrlina niti umanjiti vrijednost tvoga porijekla i potomstva. Tvoja odluka važi za ono čime moje ruke raspolažu. Zar misliš da bih u tome postupio suprotno tvome ocu, Allahovom Poslaniku, s.a.v.a.?”

6.18 Odgovor hazreti Fatime, s.a., Ebu Bekru

فَقَالَتْ عَلَيْهَا السَّلَامُ: سُبْحَانَ اللهِ! مَا كَانَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ عَنْ كِتَابِ اللهِ صَارِفًا، وَ لَا لِأَحْكَامِهِ مُخَالِفًا، بَلْ كَانَ يَتْبَعُ أَثَرَهُ، وَ يَقْفُو سُوَرَهُ، أَ فَتَجْمَعُونَ إِلَى الْغَدْرِ اِعْتِلَالًا عَلَيْهِ بِالزُّورِ، وَ هَذَا بَعْدَ وَفَاتِهِ شَبِيهٌ بِمَا بُغِيَ لَهُ مِنَ الْغَوَائِلِ فِي حَيَاتِهِ

Hazreti Fatima, s.a., tada je kazala: “Slava neka je Allahu! Allahov Poslanik, s.a.v.a., nikada nije odvraćao od Allahove Knjige niti se suprotstavljao njenim propisima. Naprotiv, slijedio je njene upute i postupao prema njenim ajetima. Zar uz iznevjeru još pribjegavate lažnom opravdanju i iznosite neistinu protiv njega?! Ovo što činite nakon njegove smrti nalik je spletkama i zlodjelima koja su mu pripremana za života.

هَذَا كِتَابُ اللهِ حَكَمًا عَدْلًا، وَ نَاطِقًا فَصْلًا، يَقُولُ: ﴿يَرِثُنِي وَيَرِثُ مِنْ آلِ يَعْقُوبَ﴾، ﴿وَ وَرِثَ سُلَيْمَانُ دَاوُودَ﴾

Evo Allahove Knjige, pravednog sudije i govornika koji jasno razlučuje istinu od neistine. Ona kaže: “Da naslijedi mene i porodicu Jakubovu”[56], “i Sulejman naslijedi Davuda”[57].

فَبَيَّنَ عَزَّ وَ جَلَّ فِيمَا وُزِّعَ عَلَيْهِ مِنَ الْأَقْسَاطِ، وَ شَرَعَ مِنَ الْفَرَائِضِ وَ الْمِيرَاثِ، وَ أَبَاحَ مِنْ حَظِّ الذُّكْرَانِ وَ الْإِنَاثِ مَا أَزَاحَ عِلَّةَ الْمُبْطِلِينَ، وَ أَزَالَ التَّظَنِّيَ وَ الشُّبُهَاتِ فِي الْغَابِرِينَ

Allah Uzvišeni jasno je odredio raspodjelu nasljednih udjela, propisao obaveze i nasljedno pravo te utvrdio udjele muškaraca i žena. Time je uklonio izgovore onih koji zastupaju neistinu i otklonio nagađanja i sumnje za one koji će doći poslije.

كَلَّا! ﴿بَلْ سَوَّلَتْ لَكُمْ أَنفُسُكُمْ أَمْرًا فَصَبْرٌ جَمِيلٌ وَ اللهُ الْمُسْتَعَانُ عَلَىٰ مَا تَصِفُونَ﴾‏

Nipošto! “Zla primisao u vašim dušama rodila se, ali – lijepo je strpjeti se: od Allaha tražim pomoć u vezi s ovim što opisujete!”[58]

فَقَالَ أَبُو بَكْرٍ: صَدَقَ اللهُ وَ صَدَقَ رَسُولُهُ وَ صَدَقَتْ اِبْنَتُهُ، أَنْتِ مَعْدِنُ الْحِكْمَةِ، وَ مَوْطِنُ الْهُدَى وَ الرَّحْمَةِ، وَ رُكْنُ الدِّينِ، وَ عَيْنُ الْحُجَّةِ، لَا أُبَعِّدُ صَوَابَكِ، وَ لَا أُنْكِرُ خِطَابَكِ

Tada je Ebu Bekr rekao: “Allah je istinu kazao, Njegov Poslanik je istinu kazao, a istinu je kazala i njegova kćerka. Ti si izvor mudrosti, stjecište upute i milosti, oslonac vjere i oličenje dokaza. Ne odbacujem ispravnost tvojih riječi niti poričem ono što govoriš.

هَؤُلَاءِ الْمُسْلِمُونَ بَيْنِي وَ بَيْنَكِ قَلَّدُونِي مَا تَقَلَّدْتُ، وَ بِاتِّفَاقٍ مِنْهُمْ أَخَذْتُ مَا أَخَذْتُ، غَيْرَ مُكَابِرٍ وَ لَا مُسْتَبِدٍّ وَ لَا مُسْتَأْثِرٍ، وَ هُمْ بِذَلِكَ شُهُودٌ.

Ovi muslimani između mene i tebe povjerili su mi ono što sam preuzeo, a ono što sam preuzeo učinio sam uz njihovu saglasnost, ne postupajući iz prkosa, samovoljno niti nastojeći da sebi prisvojim nešto mimo drugih. Oni su tome svjedoci.”

6.19 Uzroci nazadovanja i povratka na staro

فَالْتَفَتَتْ فَاطِمَةُ عَلَيْهَا السَّلَامُ النَّاسَ وَ قَالَتْ: مَعَاشِرَ اَلنَّاسِ! اَلْمُسْرِعَةَ إِلَى قِيلِ الْبَاطِلِ، الْمُغْضِيَةَ عَلَى الْفِعْلِ الْقَبِيحِ الْخَاسِرِ ﴿أَ فَلَا يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ أَمْ عَلَىٰ قُلُوبٍ أَقْفَالُهَا﴾

Potom se hazreti Fatima, s.a., okrenula prema prisutnim ljudima i kazala: “O skupino ljudi, vi koji žurno prihvatate i prenosite neistinite riječi, a zatvarate oči pred ružnim i pogubnim djelima! ‘Zar oni o Kur’anu ne razmišljaju, ili katance imaju srca njihova?!’”[59]

﴿كَلَّا! بَلْ، رَانَ عَلَىٰ قُلُوبِهِم﴾ مَا أَسَأْتُمْ مِنْ أَعْمَالِكُمْ، فَأَخَذَ بِسَمْعِكُمْ وَ أَبْصَارِكُمْ، وَ لَبِئْسَ مَا تَأَوَّلْتُمْ، وَ سَاءَ مَا بِهِ أَشَرْتُمْ، وَ شَرَّ مَا مِنْهُ اِعْتَضَتُّمْ

“Nipošto! Već im je srca prekrilo ono što zarađivahu”[60], pa su vam obuzela sluh i vid. Kako je samo loše tumačenje kojem ste pribjegli, kako je ružno ono na šta ste ukazali i kako je zla zamjena koju ste prihvatili!

لَتَجِدُنَّ وَ اللهِ مَحْمِلَهُ ثَقِيلًا، وَ غِبَّهُ وَبِيلًا، إِذَا كُشِفَ لَكُمُ الْغِطَاءُ، وَ بَانَ مَا وَرَاءَهُ الضَّرَّاءُ، وَ بَدَا لَكُمْ مِنْ رَبِّكُمْ مَا لَمْ تَكُونُوا تَحْتَسِبُوُنَ ﴿وَ خَسِرَ هُنَالِكَ الْمُبْطِلُونَ﴾

Tako mi Allaha, sigurno ćete osjetiti da je teret toga težak i da su njegove posljedice pogubne, kada vam se zastor podigne, kada se otkrije ono što se iza njega krije i kada vam od vašeg Gospodara postane jasno ono što niste ni očekivali “i pokvareni tada nastradat će.”[61]

6.20 Stihovi na mezaru Allahovog Poslanika, s.a.v.a.

ثُمَّ عَطَفَتْ عَلَى قَبْرِ النَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ – مُتَمَثِّلَةً بِأَبْيَاتِ صَفِيَّةَ بِنْتِ عَبْدِ الْمُطَّلِبِ، رَحِمَهَا اللهُ تَعَالَى – وَ قَالَتْ:

Potom se okrenula prema mezaru Allahovog Poslanika, s.a.v.a., te je, navodeći stihove Safijje bint Abdul-Muttalib, Allah joj se smilovao, izrecitovala:

لَوْ كُنْتَ شَاهِدَهَا لَمْ تَكْبُرِ الْخَطْبُقَدْ كَانَ بَعْدَكَ أَنْبَاءٌ وَ هَنْبَثَةٌ
Nakon tebe nastaše dani teški,
i riječi bolne, događaji prijeki.
Da si ih mogao svojim očima gledati,
ne bi se jad ovoliko mogao povećati.
وَ اخْتَلَّ قَوْمُكَ فَاشْهَدْهُمْ وَ قَدْ نَكَبُواإِنَّا فَقَدْنَاكَ فَقْدَ الْأَرْضِ وَابِلَهَا
Izgubismo te k’o zemlja kišu blagu,
što život vraća svakom polju i pragu.
A narod tvoj s pravoga puta skrenu –
pogledaj ih u zabludi i sjenu.
عِنْدَ الْإِلَهِ عَلَى الْأَدْنَيْنِ مُقْتَرِبٌوَ كُلُّ أَهْلٍ لَهُ قُرْبَى وَ مَنْزِلَةٌ
Svako svoje bližnje i svoj položaj ima,
svoje mjesto pred Gospodarom svima.
A najbliži srodnici, po krvi i vezi,
posebnom se blizinom jedni drugima vežu.
لَمَّا مَضَيْتَ وَ حَالَتْ دُونَكَ التُّرْبُأَبْدَتْ رِجَالٌ لَنَا نَجْوَى صُدُورِهِمْ
Što su u grudima tajili i krili,
ljudi su nakon tvog odlaska otkrili.
Kad ode ti, kad nas zemlja rastavi,
pokazaše šta se u srcima javi.
لَمَّا فُقِدْتَ وَ كُلُّ الْأَرْضِ مُغْتَصَبٌتَجَهَّمَتْنَا رِجَالٌ وَ اُسْتُخِفَّ بِنَا
Neki nam se grubo i osorno javiše,
našu čast prezreše, olahko shvatiše.
Otkad te izgubismo, sve što zemlja krije
kao da nam silom oduzeto je.
عَلَيْكَ تَنْزِلُ مِنْ ذِي الْعِزَّةِ الْكُتُبُوَ كُنْتَ بَدْرًا وَ نُورًا يُسْتَضَاءُ بِهِ
Bio si pun mjesec, svjetlost što sja,
uz koju se put pred očima zna.
Od Silnoga tebi Knjige stizahu,
nebeske objave put ti osvjetljavahu.
فَقَدْ فُقِدْتَ فَكُلُّ الْخَيْرِ مُحْتَجَبٌوَ كَانَ جِبْرِيلُ بِالْآيَاتِ يُؤْنِسُنَا
Džibril nam je s ajetima dolazio,
i svojom nas blizinom tješio.
A otkad te nema, sve dobro se skri,
kao da se svjetlost s ovoga svijeta povuče i zgasne.
لَمَّا مَضَيْتَ وَ حَالَتْ دُونَكَ الْكُثُبُفَلَيْتَ قَبْلَكَ كَانَ الْمَوْتُ صَادَفَنَا
Kamo sreće da nas smrt prije snađe,
prije nego rastanak s tobom nas pronađe.
Otkad ode ti, zemlja nas dijeli,
humke se između nas i tebe ispriječiše.
مِنَ الْبَرِيَّةِ لَا عَجَمٌ وَ لَا عَرَبٌإِنَّا رُزِينَا بِمَا لَمْ يُرْزَ ذُو شَجَنٍ
Takva nas bol i nesreća snađe,
kakvu nijedan ožalošćen ne nađe.
Ni među Arapima, ni narodima drugim,
takav jad ne pade srcima ljudskim.

6.21 Razgovor s Imamom Alijem, a.s.

ثُمَّ اِنْكَفَأَتْ عَلَيْهَا السَّلَامُ – وَ أَمِيرُ الْمُؤْمِنِينَ عَلَيْهِ السَّلَامُ يَتَوَقَّعُ رُجُوعَهَا إِلَيْهِ وَ يَتَطَلَّعُ طُلُوعَهَا عَلَيْهِ – فَلَمَّا اسْتَقَرَّتْ بِهَا الدَّارُ، قَالَتْ لِأَمِيرِ الْمُؤْمِنِينَ عَلَيْهِ السَّلَامُ:

Potom se hazreti Fatima, s.a., vratila, dok je Vođa pravovjernih, a.s., očekivao njen povratak i iščekivao da se pojavi pred njim. Kada je stigla kući i smirila se, kazala mu je:

يَا ابْنَ أَبِي طَالِبٍ عَلَيْكَ السَّلَامُ: اِشْتَمَلْتَ شَمْلَةَ الْجَنِينِ، وَ قَعَدْتَ حُجْرَةَ الظَّنِينِ، نَقَضْتَ قَادِمَةَ الْأَجْدَلِ، فَخَانَكَ رِيشُ الْأَعْزَلِ

“O sine Ebu Talibov, neka je mir na tebe! Povukao si se i obavio ogrtačem poput zametka u majčinoj utrobi, a ostao si zatvoren u svojoj kući poput onoga na koga se sumnja. Slomio si najjače pero krila sokola, pa te je iznevjerilo perje onoga koji je ostao bez oružja.

هَذَا ابْنُ أَبِي قُحَافَةَ يَبْتَزُّنِي نَحِيلَةَ أَبِي وَ بُلْغَةَ ابْنَيَّ، لَقَدْ أَجْهَرَ فِي خِصَامِي، وَ أَلْفَيْتُهُ أَلَدَّ فِي كَلَامِي، حَتَّى حَبَسَتْنِي قَيْلَةٌ نَصْرَهَا، وَ الْمُهَاجِرَةُ وَصْلَهَا، وَ غَضَّتِ الْجَمَاعَةُ دُونِي طَرْفَهَا، فَلَا دَافِعَ وَ لَا مَانِعَ، خَرَجْتُ كَاظِمَةً، وَ عُدْتُ رَاغِمَةً

Evo, ovaj sin Ebu Kuhāfe otima mi ono što mi je otac ostavio i ono što je potrebno za izdržavanje mojih sinova. Otvoreno je istupio protiv mene u sporu, a pokazao se kao najuporniji protivnik u raspravi sa mnom. Tako da mi je pleme Kajla uskratilo svoju pomoć, muhadžirke su prekinule svoju podršku, a zajednica je preda mnom oborila pogled. Nema nikoga ko bi me odbranio niti ikoga ko bi spriječio nepravdu. Otišla sam obuzdavajući svoju bol, a vratila se ponižena i poražena.

أَضْرَعْتَ خَدَّكَ يَوْمَ أَضَعْتَ حَدَّكَ، اِفْتَرَسَتِ الذِّئَابُ وَ افْتَرَشْتَ التُّرَابَ، مَا كَفَفْتَ قَائِلًا، وَ لَا أَغْنَيْتَ بَاطِلًا، وَ لَا خِيَارَ لِي

Pognuo si obraz onoga dana kada si izgubio svoju odlučnost. Vukovi su se razgoropadili i napadali, a ti si ostao na zemlji. Nisi zaustavio onoga koji je govorio protiv mene niti si suzbio nepravdu, a meni nije preostao nikakav izbor.

لَيْتَنِي مِتُّ قَبْلَ هَنِيئَتِي، وَ دُونَ زَلَّتِي، عَذِيرِي اللهُ مِنْكَ عَادِيًا، وَ مِنْكَ حَامِيًا

Kamo sreće da sam umrla prije ove nesreće i prije nego što sam doživjela ovo poniženje! Allah je moj zaštitnik i opravdanje pred tobom, bilo da si prema meni postupio kao napadač ili kao zaštitnik.

وَيْلَايَ! فِي كُلِّ شَارِقٍ، مَاتَ الْعَمَدُ، وَ وَهَتِ الْعَضُدُ، شَكْوَايَ إِلَى أَبِي، وَ عَدْوَايَ إِلَى رَبِّي. اَللَّهُمَّ أَنْتَ أَشَدُّ قُوَّةً وَ حَوْلًا، وَ أَحَدُّ بَأْسًا وَ تَنْكِيلًا.

Teško meni! Sa svakim novim svitanjem bol je sve veća. Umro je oslonac, a oslabjela je nadlaktica. Svoju žalbu iznosim svome ocu, a svoju parnicu i konačni sud prepuštam svome Gospodaru. Allahu moj, Ti si najjači u snazi i moći, najžešći u sili i kažnjavanju!”

فَقَالَ أَمِيرُ الْمُؤْمِنِينَ عَلَيْهِ السَّلَامُ لَا وَيْلَ عَلَيْكِ، الْوَيْلُ لِشَانِئِكِ، نَهْنِهِي عَنْ وَجْدِكِ يَا ابْنَةَ الصَّفْوَةِ، وَ بَقِيَّةَ النُّبُوَّةِ، فَمَا وَنَيْتُ عَنْ دِينِي، وَ لَا أَخْطَأْتُ مَقْدُورِي، فَإِنْ كُنْتِ تُرِيدِينَ الْبُلْغَةَ، فَرِزْقُكِ مَضْمُونٌ، وَ كَفِيلُكِ مَأْمُونٌ، وَ مَا أُعِدَّ لَكِ أَفْضَلُ مِمَّا قُطِعَ عَنْكِ، فَاحْتَسِبِي اللهَ. فَقَالَتْ: حَسْبِيَ اللهُ وَ أَمْسَكَتْ.

Vođa pravovjernih, a.s., tada je kazao: “Neće tebe zadesiti propast; propast pripada onome ko te mrzi. Smiri svoju bol, o kćeri Odabranoga, ostatku vjerovjesništva! Nisam posustao u svojoj vjeri niti sam prekoračio ono što mi je bilo određeno. Ako ti je potrebna osnovna opskrba, tvoja opskrba je zajamčena, a onaj ko se za tebe brine pouzdan je. Ono što ti je pripremljeno bolje je od onoga što ti je uskraćeno. Zato se nadaj Allahovoj nagradi i prepusti Mu svoju stvar.” Ona je tada kazala: “Allah mi je dovoljan”, i zašutjela.

Kasnije, tokom bolesti od koje je preselila, hazreti Fatima, s.a., održala je još jedan poznati govor – govor ženama muhadžira i ensarija.


Izvori

[1] Negāhī gozarā be asnād va manābe-e maktūb hotbe-je fadakijje, str. 47–48.

[2] Ahamijjate zarūrat va đājegāh-e emāmat dar negāh-e hazrat-e seddīke-je Tāhere, s.a., str. 41 i 45.

[3] Āmūzehāje haftgāne-je hotbe-je tārihi-je hazrat-e Zahrā dar bajān-e mo’azzame lah (web)

[4] Hotbeha-je Fātemī, str. 47.

[5] El-Murādži‘āt, str. 392.

[6] Vīžegihā-je hotbe-je Fadakijje, str. 133.

[7] Belāgātun-nisā’, str. 16.

[8] Fa’ālijjathā-je eđtemāī-je zanān az dīdgāh-e fekh va hokūk, str. 118.

[9] Futūhul-buldān, str. 40–41.

[10] El-Kāfī, sv. 1, str. 543; El-Mukni‘a, str. 289–290.

[11] El-Isrā’ (17), 26.

[12] Et-Tibjān, sv. 6, str. 468; Medžme‘ul-bejān, sv. 6, str. 633–634; Ševāhidut-tenzīl, sv. 1, str. 438–439; Ed-Durrul-mensūr, sv. 4, str. 177.

[13] El-Ihtidžādž, sv. 1, str. 91; Es-Sahīh min sīretin-Nebijj, sv. 18, str. 241.

[14] Es-Sīretul-Halebijje, sv. 3, str. 512.

[15] Es-Sīretul-Halebijje, sv. 3, str. 512; El-Kāfī, sv. 1, str. 543.

[16] Pajām-e Amīrol mo’menīn, sv. 10, str. 202.

[17] Fedek fit-tārīh, str. 63–66.

[18] Fedek fit-tārīh, str. 113–117.

[19] Kešful-gumme, sv. 1, str. 353–364.

[20] Belāgātun-nisā’, str. 16.

[21] Bihārul-envār, sv. 29, str. 215.

[22] Men lā jahduruhul-fekīh, sv. 3, str. 567–568.

[23] Hotbe-je hazrat-e Zahra, str. 37.

[24] Belāgātun-nisā’, str. 17–25.

[25] Zendegāni-je Fāteme-je Zahrā, s.a., str. 122.

[26] Negāī gozarā be asnād va manābe-e maktūb hotbe-je fadakijje, str. 49–56.

[27] Zendegāni-je Fāteme-je Zahrā, s.a., str. 126–135.

[28] El-Ihtidžādž, sv. 1, str. 97–108; Menākibu Āli Ebī Tālib, sv. 2, str. 50; Bihārul-envār, sv. 29, str. 234.

[29] Ālu ‘Imrān (3), 102.

[30] Fātir (35), 28.

[31] Et-Tevbe (9), 128.

[32] En-Nahl (16), 125.

[33] Ālu ‘Imrān (3), 103.

[34] El-Enfāl (8), 26.

[35] El-Mā’ide (5), 64.

[36] Et-Tevbe (9), 49.

[37] El-En‘ām (6), 95; Jūnus (10), 34; Fātir (35), 3; Gāfir (40), 62.

[38] El-Kehf (18), 50.

[39] Ālu ‘Imrān (3), 85.

[40] El-Mā’ide (5), 50.

[41] Merjem (19), 27.

[42] En-Neml (27), 16.

[43] Merjem (19), 5–6.

[44] El-Enfāl (8), 75; El-Ahzāb (33), 6.

[45] En-Nisā’ (4), 11.

[46] El-Bekare (2), 180.

[47] El-En‘ām (6), 67.

[48] Hūd (11), 39; Ez-Zumer (39), 40.

[49] Ālu ‘Imrān (3), 144.

[50] Et-Tevbe (9), 13.

[51] Ibrāhīm (14), 8.

[52] El-Humeze (104), 6–7.

[53] Eš-Šu‘arā’ (26), 227.

[54] Sebe’ (34), 46.

[55] Hūd (11), 121–122.

[56] Merjem (19), 6.

[57] En-Neml (27), 16.

[58] Jūsuf (12), 18.

[59] Muhammed (47), 24.

[60] El-Mutaffifīn (83), 14.

[61] Gāfir (40), 78.

Podijeli:FacebookWhatsAppX