Poslanstvo i Imamet u Islamu

Šta razlikuje poslanstvo od imameta? Ovaj tekst, na osnovu Kur’ana te sunijskih i šiijskih izvora, objašnjava zašto će Isa, a.s., klanjati za Imamom Mehdijem, a.s., da li su Imami nadahnuti i da li se susreću s melekima, kako se definišu vjerovjesnik (nebijj), poslanik (resul) i imam te zašto mnogi sunijski mufessiri vežu ajet o upotpunjenju vjere za Gadir Hum.
Pojava Imama Mehdija, a.s.
Sljedbenici Ehlibejta, tj. šiije, kao i sunije, prenose u svojim vjerodostojnim knjigama da će, kada se pojavi Imam Mehdi, a.s., sići Isa, a.s., i klanjati za njim. Ovo jasno pokazuje da je položaj Imama Mehdija, a.s., uzvišeniji od položaja Isaa, a.s., koji je jedan od pet velikih Allahovih poslanika.
Prenosi se u Sahih Muslimu da je Džabir ibn Abdullah Ensari rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.a., kako govori:
„Skupina iz moga ummeta borit će se za istinu sve do pred Sudnji dan. Tada će sići Isa, sin Merjemin, pa će mu njihov vođa ponuditi da im predvodi namaz, ali će Isa to odbiti i reći: ‘Ne. Zaista je Allah neke od vas učinio vođama drugima i time ih počastio.’“[1]
U Musnedu Ebu Ja‘le od Džabira se prenosi druga, jasnije izražena verzija ove predaje, u kojoj je Allahov Poslanik, s.a.v.a., kazao:
„Skupina iz moga ummeta nastavit će se boriti za istinu sve dok ne siđe Isa, sin Merjemin. Tada će mu njihov imam ponuditi da im predvodi namaz, a Isa će odgovoriti: ‘Vi na to imate veće pravo; zaista je Allah neke od vas u ovom ummetu odlikovao nad drugima.’“
Ibn Ebu Šejbe, još jedan sunijski prenosilac hadisa i učitelj Buharije i Muslima, prenio je više predaja o Imamu Mehdiju, a.s. Također prenosi da je imam muslimana koji će predvoditi Isaa, a.s., u namazu upravo Imam Mehdi, a.s.
Dželaluddin Sujuti navodi:
„Čuo sam da neki od onih koji poriču istinu odbacuju ono što je preneseno o Isau – da će, kada siđe, klanjati sabah-namaz iza Mehdija. Kažu da je Isa previsokog položaja da bi klanjao iza nekoga ko nije vjerovjesnik. To je neobično mišljenje, budući da je pitanje Isaova klanjanja iza Mehdija čvrsto potvrđeno brojnim vjerodostojnim predajama od Allahovog Poslanika, s.a.v.a., koji je najistinoljubiviji.“[2]
Zatim Sujuti navodi još neke predaje u tom smislu.
Hafiz Ibn Hadžer Askalani također navodi: „Mehdi je iz ovoga ummeta, a Isa, a.s., sići će i klanjati za njim.“[3]
Ovo spominje i Ibn Hadžer Hejsemi, koji piše:
„Ehlibejt je poput zvijezda pomoću kojih nalazimo pravi put; ako zvijezde nestanu ili budu skrivene, suočit ćemo se sa znakovima Uzvišenog, kako je obećano, tj. sa Sudnjim danom. To će se dogoditi kada dođe Mehdi, kako se navodi u predajama, a vjerovjesnik Isa će klanjati za njim, Dedždžal će biti ubijen, a zatim će se znakovi Uzvišenog pojavljivati jedan za drugim.“[4]
Sve ovo jasno pokazuje da je položaj Imama Mehdija, a.s., viši od položaja Isaa, a.s., koji je jedan od pet velikih Allahovih poslanika.
Da li su Imami nadahnuti?
Nema sumnje da je, kada je objavljen ajet: „Danas sam vam vjeru vašu usavršio, blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera“[5], vjera bila upotpunjena. Allah je Kur’an i Šerijat objavio isključivo Poslaniku, s.a.v.a., i ništa od toga nije objavljeno Imamu Aliju, a.s.
Ako je Imam Ali, a.s., bio nadahnut (ilham), to nema nikakve veze s vjerskim propisima; radilo se o onome što se dogodilo i što će se dogoditi. Mnogo je načina na koje Allah može nešto saopćiti Svojim robovima.
Jedan od tih načina je objava (vahj), a drugi nadahnuće (ilham). Nadahnućem Allah spušta znanje u srce Svoga roba. U tome su saglasne sve islamske škole. Ali, da li je objava (vahj) zaista samo za vjerovjesnike i poslanike?
Ako je odgovor potvrdan, tada proturječimo Kur’anu, jer Kur’an potvrđuje da je Allah poslao objavu majci Musaa, a.s. Majka Musaa nije bila ni vjerovjesnica ni poslanica. Allah joj je objavio da spusti svoga sina u rijeku kako bi ga faraonovi vojnici odnijeli u dvor:
„I Mi objavismo Musaovoj majci: ‘Doji ga, a kada se za njega uplašiš, spusti ga u rijeku i ne strahuj i ne tuguj; Mi ćemo ti ga, sigurno, vratiti i jednim od poslanika ga učiniti.’“[6]
Kur’an ovdje izričito koristi riječ vahj (objava). Jusuf Ali u svom engleskom prijevodu ovu riječ prevodi kao inspiration, tj. nadahnuće. Međutim, Kur’an koristi riječ vahj, a ne ilham. Vahj i ilham nisu isto.
Jasno je, međutim, da objava onima koji nisu ni vjerovjesnici ni poslanici nema nikakve veze sa Šerijatom, tj. s Božanskim zakonom. Ona nema veze s vjerskim propisima i obredima. Riječ je, zapravo, o uputi koji put odabrati u trenutku nedoumice i/ili o obavijesti o onome što se dogodilo ili što će se dogoditi.
Iz ovoga možemo zaključiti da i sama objava ima različite vrste. Samo je objava vjerovjesnicima i poslanicima povezana sa Šerijatom i novim vjerskim propisima, dok drugi ljudi ne primaju takvu vrstu objave.
Napomena: Kur’an riječ vahj koristi i za bića koja nisu ljudi, ali to ovdje nije tema; ovdje smo se usredotočili samo na različite vrste vahja upućenog ljudima.
O našim Imamima
Poslije Allahovog Poslanika, s.a.v.a., dolazi dvanaest Imama (predvodnika). Poslanik, s.a.v.a., spomenuo je da je broj njegovih nasljednika dvanaest, a to bilježe Buhari, Muslim, Tirmizi, Ahmed i drugi.
Prvi među njima, Imam Ali, a.s., svoje je znanje o vjeri i Božanskim zakonima primio direktno od Allahovog Poslanika, s.a.v.a. Kasniji Imami primali su ga od prethodnih Imama. Nakon Allahovog Poslanika, s.a.v.a., nije bilo objave Božanskog zakona — bilo da se tiče samog primaoca ili drugih ljudi.
Allah može nešto saopćiti Svome odabranom Imamu, ali ta obavijest ni na koji način nije povezana s Božanskim zakonom, jer je vjera upotpunjena. Ona se odnosi samo na ono što se dogodilo i na ono što će se dogoditi.
Da li se Imami susreću s melekima?
Prema Kur’anu, razgovor s melekima nije svojstven samo vjerovjesnicima i poslanicima. Allah u Kur’anu navodi da je Merjema, majka Isaa, a.s., razgovarala s melekima i da su meleki razgovarali s njom. Pogledajte kur’anski razgovor između Merjeme i meleka:
„A kada meleki rekoše: ‘O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest o Riječi od Njega; ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, ugledan i na ovom i na budućem svijetu, i jedan od Allahu bliskih.’“[7]
Između Merjeme i meleka vodio se čitav razgovor, što potvrđuje i nekoliko ajeta prije i poslije navedenog ajeta. Merjema, a.s., nije bila ni vjerovjesnica ni poslanica, a ipak je razgovarala s melekima.
Međutim, komunikacija Merjeme s melekima nije imala nikakve veze sa Šerijatom. Nije imala veze s vjerskim propisima. Bila je to obavijest o onome što će se dogoditi, kao i uputa šta da učini.
U vezi s tim imamo i ajete 69–73 sure Hud, gdje meleki razgovaraju sa ženom Ibrahima, a.s., i donose joj radosnu vijest da će roditi vjerovjesnika Ishaka, a.s.
Čak i sunije tvrde da su Imrana ibn Husejna Huza‘ija (umro 52/672), jednog od ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.a., posjećivali meleki, da su ga pozdravljali i rukovali se s njim te da ih je on viđao; samo su ga nakratko napustili, a zatim su mu se vratili i ostali s njim do kraja njegova života.[8]
Nema ni najmanje sumnje da je Imam Ali, a.s., bio muhaddes, tj. onaj s kojim se govori. I ne samo on: svih dvanaest Imama bili su muhaddesuni, a hazreti Fatima, s.a., bila je muhaddesa. Na osnovu vjerodostojnih sunijskih predaja, od Ebu Hurejre i Aiše prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., kazao:
„Među narodima prije vas bilo je muhaddesuna, tj. ljudi s kojima se govorilo, a ako takav postoji u mom ummetu, onda je to …“[9]
Prenosi Ebu Hurejre:
„Allahov Poslanik je rekao: ‘Među narodima prije vas bilo je ljudi koji su bili nadahnuti, premda nisu bili vjerovjesnici. Ako među mojim sljedbenicima postoji takav, onda je to …’“
Ebu Hurejre također prenosi:
„Vjerovjesnik je rekao: ‘Među Israilćanima prije vas bilo je ljudi koji su bili nadahnuti uputom, premda nisu bili vjerovjesnici; pa ako u mom ummetu postoji takav, onda je to …’“
Također, prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., kazao:
„Zaista je među narodima prije vas bilo muhaddesuna (onih s kojima se govori); pa ako u mom narodu postoji takav, onda je to …“
I još je rekao: „Zaista je među Israilćanima prije vas bilo ljudi s kojima se govorilo (ridžalun jukellemūn), a nisu bili vjerovjesnici; pa ako u mom ummetu postoji takav, onda je to …“[10]
Napomene:
- Ime ashaba spomenutog u navedenim predajama izostavljeno je jer sljedbenici Ehlibejta ne potvrđuju da je on bio muhaddes.
- O stavu sljedbenika Ehlibejta vidjeti: El-Gadir, od Eminija, sv. 5, str. 42–54; sv. 8, str. 90–91.
U navedenim sunijskim komentarima spominje se da muhaddes ovdje znači osobu koja je božanski nadahnuta, koja se susreće s melekima i kojoj se oni obraćaju i koja biva obaviještena o vijestima gajba — ne u smislu znanja o gajbu koje pripada samo Allahu, nego u smislu vijesti o sadašnjosti i budućnosti — te da su ashabi spomenuti u tim predajama imali takva svojstva.
Zaključak je da je postojanje muhaddesuna, tj. onih s kojima se govori, nešto što potvrđuju svi muslimani i da to nije u suprotnosti s temeljnim načelima islama. Navedeni sunijski izvori također potvrđuju da muhaddesuni nisu vjerovjesnici i da ljudima nisu donosili Šerijat od Allaha.
Vjerovjesnik, poslanik i imam – definicije
U nastavku slijede definicije poslanika, vjerovjesnika i imama:
- Vjerovjesnik (nebijj) jeste osoba kojoj se spušta Božanski zakon (Šerijat); taj zakon može se ticati vjerovanja (‘akaida) ili praktičnih ibadeta, poput namaza.
Taj Božanski zakon može se ticati ličnog života vjerovjesnika, života njegove zajednice ili oboje. To je temeljna definicija vjerovjesništva, iako vjerovjesnik može biti obaviješten i o drugim stvarima. Spuštanje Božanskog zakona može biti neposredno ili posredstvom meleka. - Poslanik (resul) jeste vjerovjesnik koji prima Božanski zakon koji se tiče i njega samog i drugih ljudi.
- Imam je osoba koju je Allah postavio za vođu i vodiča[11], kojoj se duguje poslušnost i koju ljudi trebaju slijediti.
Poslanici su opominjači, a Imami su vodiči.[12] Imami su zvijezde upute.[13]
Ajet o upotpunjenju vjere i Gadir Hum
Zanimljivo je ukazati i na vrijeme kada je objavljen ajet o upotpunjenju vjere. Može izgledati iznenađujuće, ali mnogi sunijski mufessiri potvrđuju da je ajet: „Danas sam vam vjeru vašu usavršio, blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera“[14] objavljen na Gadir Humu, kada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., proglasio svoga nasljednika.
Neki od sunijskih izvora koji navode da je spomenuti kur’anski ajet objavljen na Gadir Humu, nakon Poslanikove hutbe, jesu:
- Ed-Durru-l-mensur, od El-Hafiza Dželaluddina Sujutija, sv. 3, str. 19.
- Tarih, od Hatiba Bagdadija, sv. 8, str. 290 i 596, od Ebu Hurejre.
- Menakib, od Ibn Megazilija, str. 19.
- Tarih Dimešk, od Ibn Asakira, sv. 2, str. 75.
- El-Itkan, od Sujutija, sv. 1, str. 13.
- Menakib, od Havarizmija Hanefija, str. 80.
- El-Bidaje ve-n-nihaje, od Ibn Kesira, sv. 3, str. 213.
- Jenabi‘u-l-mevedde, od Kunduzija Hanefija, str. 115.
- Nuzulu-l-Kur’an, od El-Hafiza Ebu Nu‘ajma, preneseno od Ebu Se‘ida el-Hudrija.
- … i drugi.
Navedeni ajet jasno pokazuje da islam bez proglašenja vodstva Imama Alija, a.s., nije bio potpun i da je savršenstvo vjere ostvareno proglašenjem neposrednog nasljednika Allahovog Poslanika, s.a.v.a.
Izvori
[1] Sahih Muslim, arapsko izdanje, dio 2, str. 193; Musned Ahmeda ibn Hanbela, sv. 3, str. 45 i 384; Sevā’iku-l-muhriqah, od Ibn Hadžera Hejsemija, str. 251; Nuzulu ‘Isa ibn Merjem Ahiru-z-zeman, od Dželaluddina Sujutija, str. 57.
[2] Nuzulu ‘Isa ibn Merjem Ahiru-z-zeman, od Dželaluddina Sujutija, str. 56.
[3] Fethu-l-Bari, od Ibn Hadžera Askalanija, sv. 5, str. 362.
[4] Sevā’iku-l-muhriqah, od Ibn Hadžera el-Hejsemija, pogl. 11, str. 91.
[5] Kur’an, El-Ma’ide (5), 3.
[6] Kur’an, El-Kasas (28), 7.
[7] Kur’an, Ali ‘Imran (3), 45.
[8] Sahih Muslim, sv. 4, str. 47–48; također komentari na Sahih Muslim od Nevevija, sv. 8, str. 206, te od El-Abija i Sanusija, sv. 3, str. 361; Musned Ahmeda ibn Hanbela, sv. 4, str. 427–428; Sunen Darimija, sv. 2, str. 305; Mustedrek, od Hakima, sv. 3, str. 472; Tabekat, od Ibn Sa‘da, sv. 7, dio 1, str. 6; El-Isti‘ab, od Ibn Abdil-Berra, sv. 3, str. 1208; Usdu-l-gaba, od Ibn Esira, sv. 4, str. 138; Džami‘u-l-usul, od Ibn Esira, sv. 7, str. 551; Isabe, od Ibn Hadžera Askalanija, sv. 3, str. 26–27; Tehzibu-t-tehzib, od Ibn Hadžera Askalanija, sv. 8, str. 126; Fethu-l-Bari, od Ibn Hadžera Askalanija, sv. 12, str. 261; Šerhu-l-mevahib, od El-Kastalānija, sv. 7, str. 133.
[9] Sahih Buhari, hadis 5.38 (arapsko-englesko izdanje).
[10] Sahih Buhari, arapsko izdanje, sv. 4, str. 211; sv. 5, str. 15; te njegovi komentari: Fethu-l-Bari, od Ibn Hadžera Askalanija, sv. 7, str. 324; sv. 8, str. 49–51; ‘Umdetu-l-kari, od Ajnija, sv. 16, str. 55 i 198–199; Iršadu-s-sari, od Kastalānija, sv. 6, str. 103; Sahih Muslim, arapsko izdanje, dio 7, str. 115, te njegovi komentari: Šerh Nevevi, dio 15, str. 166; Šerh el-Abi, dio 6, str. 203–205; Sahih Tirmizi, sv. 5, str. 622, te njegovi komentari: ‘Aridatu-l-ahvezi, od Ibn Arebija, sv. 13, str. 149–150; Tuhfetu-l-ahvezi, od El-Mubarekfurija, sv. 10, str. 182–183; Musned Ahmeda ibn Hanbela, sv. 6, str. 55.
[11] Kur’an, El-Enbija (21), 73; Kur’an, Es-Sedžda (32), 24.
[12] Kur’an, Er-Ra‘d (13), 7.
[13] Kur’an, El-En‘am (6), 97.
[14] Kur’an, El-Ma’ide (5), 3.
Povezani članci
Ehli bejt, a.s.Kur’an i imamet
Šta Kur’an kaže o imametu: Ibrahimov imamet (El-Bekara, 124), ajet teblig, ajet o nosiocima vlasti i ajet o velajetu, objavljen o Imamu…
Polemike5 uobičajenih pitanja o šiijskom islamu, 1. dio
Postoji mnogo pogrešnih shvatanja o tome u šta šiija muslimani vjeruju i kako prakticiraju vjeru. Vrijeme je da zamijenimo dezinformacije
Ehli bejt, a.s.Pitali su Alija: Zašto ne ratova protiv Ebu Bekra i Omera?
Zašto Imam Ali, a.s., nije ratovao protiv Ebu Bekra i Omera kao protiv Talhe, Zubejra i Muavije? Njegov odgovor i primjer šest…
