Ulazak nemuslimana u Mekku i Mesdžidu-l-haram

ODGOVOR:

U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!

Selam alejkum,

      Svi Božiji poslanici su čovjeka pozivali Bogu i robovanju Njemu, ali je, od početka slanja Božijih vjerovjesnika, postojao zakon i Božija tradicija da bi se slijedio svaki poslanik u svome vremenu, do dolaska narednog poslanika sa novim vjerozakonom. Tek dolaskom novog poslanika sa novim propisima, dokazima i jasnim znakovima, vjerozakoni prethodnog poslanika bili bi dokinuti, te bi njegovi sljedbenici bili dužni da slijede novog poslanika.

            Upravo kao u vrijeme hz. Musaa, a.s., kada je bio priznat samo vjerozakon hz. Musaa, a.s., kojim su dokinuti propisi i zakoni prethodnih Božijih poslanika. U vrijeme hz. Isaa, a.s., priznato je i ispravno bilo samo ono s čime je on došao, a od vremena dolaska Pečata svih poslanika i vjerovjesnika, hz. Muhammeda, s.a.v.a., i propisivanjem vjere islama, jedina vjera koja je bila prihvaćena kod Uzvišenog Boga koja jeste i koja će  biti je Islam, pa tako nijedno vjerovanje, zakon, i običaj, osim islamskoga, neće biti primljeni. Upravo onako kako Uzvišeni kazuje:

﴿وَ مَنْ يَبْتَغِ غَيْرَ الْإِسْلَامِ دِينًا فَلَنْ يُقْبَلَ مِنْهُ وَ هُوَ فِي الْآخِرَةِ مِنَ الْخَاسِرِينَ﴾

            A ko traži drugačiju vjeru od Islama, pa neće se primiti od njega, a on će na Ahiretu biti od gubitnika.[1]

            Stoga, u ovom vremenu, ne može se smatrati vjernikom i pokornim Bogu neko ko je, svjesno i sa znanjem, ostao na prethodnim vjerama i ko nije prihvatio islam. Upravo kako se Uzvišeni Allah obraća plemenitom Poslaniku, s.a.v.a.:

﴿قُلْ إِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللَّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللَّهُ وَ يَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَ اللَّهُ غَفُورٌ رَحِيمٌ﴾

            Reci: “Ako volite Allaha, tad mene slijedite, voljet će vas Allah i oprostiće vam grijehe vaše,” a Allah je Oprosnik, Samilosni.[2]

            Upravo je ovo razlog zašto mnogi učenjaci kitabije i sljedbenike drugih monoteističkih vjera pripisuju nevjernicima i mnogobošcima, te njihov ulazak u Mekku i Mesdžidu-l-haram smatraju nedozvoljenim, upravo kako i sam Uzvišeni Bog nije dozvolio mnogobošcima gdje je kazao:

﴿يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِنَّمَا الْمُشْرِكُونَ نَجَسٌ فَلَا يَقْرَبُوا الْمَسْجِدَ الْحَرَامَ بَعْدَ عَامِهِمْ هَـٰذَا …﴾

         O vi koji vjerujete! Zaista su mnogobošci nečist. Zato nek se ne približavaju Mesdžidu-l-haramu nakon ove njihove godine…[3]

            Čak, većina šiijskih učenjaka uvjerenja su da nemuslimani nikako ne mogu da ulaze ni u jednu džamiju. U fikhskoj raspravi u poglavlju o džihadu gdje se spominju propisi ehli-z-zimme[4], spominje se “ne ulazak u džamije” kao dužnost koje se svaki nemusliman mora pridržavati. Kada ehli-z-zimme, koje štiti islamska vlast, ne mogu da ulaze u džamije, propis mnogobožaca, nevjernika i ateista, koji žive u neislamskim gradovima, postaje jasan, tj, da je za njih zabrana ulaska veća i jača! Pa kada oni ne mogu da ulaze u obične džamije, jasan je i zakon njihova neulaska u velike džamije poput Mesdžidu-l-harama.

            Šejh Tusi, r.a., je rekao: “Naš dokaz (za zabranu ulaska nevjernika u džamije) je govor Boga Uzvišenoga: O vi koji vjerujete! Zaista su mnogobošci nečist. Zato nek se ne približavaju Mesdžidu-l-haramu nakon ove njihove godine…[5] Uzvišeni Bog ih je osudio na nečist. Kada je postalo jasno da su nečisti, nije prikladno da ulaze ni u jednu džamiju, jer se u protivnom to kosi sa pravilom da džamije moraju biti čiste!”[6]

            Najvažniji dokaz koji su i šiijski i sunnijski učenjaci iznijeli o zabrani ulaska nevjernika u Mesdžidu-l-haram je upravo gore navedeni ajet[7]. Učenjaci kazuju da se izraz “mnogobožac” (ar. مُشْرِك) ne odnosi samo na idolopoklonike i one koji Allahu nekoga ili nešto pripisuju, nego čak i na kitabije.

            Veliki fekih, autor djela Dževahiru-l-kelami fi šerhi šera‘i-l-islam, Muhammed Hasan En-Nedžefi je napisao: “Mnogoboštvo (ar. شِرْك) obuhvata i jevreje i kršćane, zbog govora Uzvišenog Allaha:

﴿وَ قَالَتِ الْيَهُودُ عُزَيْرٌ ابْنُ اللَّهِ وَ قَالَتِ النَّصَارَى الْمَسِيحُ ابْنُ اللَّهِ … سُبْحَانَهُ عَمَّا يُشْرِكُونَ﴾

            Jevreji govore: “Uzejr je – Allahov sin”, a kršćani kažu: “Mesih je – Allahov sin.”[8] … Slavljen neka je On od onog šta pridružuju![9]

Također se Uzvišeni obraća hz. Isau, a.s.:

﴿… يَا عِيسَى ابْنَ مَرْيَمَ أَ أَنْتَ قُلْتَ لِلنَّاسِ اتَّخِذُونِي وَ أُمِّيَ إِلَـٰهَيْنِ مِنْ دُونِ اللَّهِ…﴾

            “O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ‘Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!?’”[10]

Kao i izjava kršćana:

﴿… إِنَّ اللَّهَ ثَالِثُ ثَلَاثَةٍ …﴾

“Allah je jedan od trojice!”[11] …[12]

            Shodno ovom tumačenju, časni ajet je zabranio ulazak u Mesdžidu-l-haram i mnogobošcima i kitabijama.

            Sve u svemu, pored razilaženja u mišljenjima po pitanju značenja riječi “mnogobožac” i da li se odnosi na kitabije, među šiijskim učenjacima i muslimanima vlada jedno mišljenje a to je: “Konsenzus je najvažniji dokaz zabrane ulaska u Mesdžidu-l-haram mnogobošcima i drugim nevjernicima.”[13]

[1] Ali Imran (3), 85.

[2] Ali Imran (3), 31.

[3] Et-Tevbe (9), 28

[4] Ehli-z-zimme, ar. أَهْلُ الذِّمَّة, su nemuslimani koji žive u i pod zaštitom islamske države.

[5] Et-Tevbe (9), 28.

[6] El-Hilafu fi-l-ahkam, sv. 1, str. 518.

[7] Et-Tevbe (9), 28.

[8] Et-Tevbe (9), 30.

[9] Et-Tevbe (9), 31.

[10] El-Ma’ide (5), 116.

[11] El-Ma’ide (5), 73.

[12] Dževahiru-l-kelami fi šerhi šera‘i-l-islam, sv. 6, str. 42-43.

[13] Časopis “Mikatu-l-hadž”, broj 45, članak “Ulazak u sveta mjesta nemuslimanskih turista.“