Imam Sadik, a.s., prenosi od svoga oca Imama Bakira, a.s., a on od svoga djeda, Imama Husejna, a.s:
“Kada je prošlo pitanje Ebu Bekra, prisege koju su mu ljudi dali, i onoga što su uradili s Alijem Ibn Ebu Talibom, a.s., Ebu Bekr ne bi prošao a da nije bio nasmijan i vedrog lica prema njemu. Međutim, vidio je od njega (Alija) neraspoloženje. To teško pade Ebu Bekru, pa poželi da ga posjeti, da sazna njegovo mišljenje s namjerom da se opravda zbog toga što su ga ljudi okružili i što ga slijede u stvarima ummeta, da on nema težnje prema ovome (hilafetu) i da je isposnik u svemu tome. Tako dođe njemu sam i kada je Ali bio osamljen, te mu reče:
ʻO oče Hasanov; tako mi Allaha, ovo pitanje nije moja zavjera i nemam težnje prema onome u čemu sam, niti sam gramziv prema tome, nemam ni samopouzdanja da bih mogao rješavati potrebe ummeta, a također nemam ni dobro imovinsko stanje ni brojnost članova plemena, nit sam sebe vidio dostojnim toga. Pa šta te muči Ali, nisam dostojniji toga položaja pored tebe, pa zašto imaš odvratnost prema meni zbog toga što mi je prepušten taj položaj i gledaš me s podozrijevanjem?ʼ
Pa mu Ali, a.s., odgovori: ʻPa zašto si ga zajahao ako nemaš težnje prema njemu, niti si gramziv prema njemu, niti imaš samopouzdanja da stojiš na njemu zbog onoga što on iziskuje da se posjeduje?ʼ
Pa reče Ebu Bekr: ʻČuo sam hadis od Allahovog Poslanika, s.a.v.a: Zaista Allah neće sakupiti moj ummet na zabludi – pa kada sam vidio njihovo zajedništvo, vodio sam se hadisom Allahovog Poslanika, s.a.v.a., i smatrao sam nemogućim da će njihovo zajedništvo biti suprotno uputi, te sam uzde prihvatanja prepustio njima, a da sam znao da će se samo jedan usprotiviti, ne bih prihvatio.ʼ
Onda Ali, a.s., reče: ʻTo što si spomenuo u hadisu Vjerovjesnika, s.a.v.a: Zaista Allah neće sakupiti moj ummet na zabludi – pa zar ja nisam jedan iz ummeta ili ne?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻDa, od ummeta si.ʼ
Ali, a.s., zatim reče: ʻDa li se isto ovo odnosi i na one koji ti nisu htjeli dati prisegu; Selmana, Ebu Zerra, Mikdada, Ibn Ubade i drugih od Ensarija; jesu li oni od ummeta ili ne?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻSvi su oni od ummeta.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻPa kako onda dokazuješ hadisom Vjerovjesnika, s.a.v.a., a neki poput ovih su ti se suprotstavili, a među narodom nema ništa što bi im mogli zamjeriti, niti u druženju s Poslanikom s.a.v.a., i njegovom savjetovanju njih nema nešto što ukazuje na to?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻMa nisam znao za njihovo suprotstavljanje sve dok nije završeno pitanje, a pobojao sam se ako odbacim to od sebe, da će postati gore, da će ljudi otpasti od vjere, a lakše je da budem u sukobu s tobom da me prihvatiš, i za vjeru i bolje čuva od toga nego da se ljudi međusobno udaraju i da se vrate u period nevjerstva. Shvatio sam da tvoja briga za narod i njihovu vjeru nije manja od brige za mene.ʼ
Ali, a.s., mu odgovori: ʻDa, tako je. De ti meni reci ko je dostojniji za ovu stvar zbog toga jer ima pravo?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻNeko ko je dobronamjeran, odan, ko se ne dodvorava, dobrodušan, lijepog postupanja, ko dominirajućom čini pravdu, ko ima znanje o Knjizi i sunnetu, ko je sadržajnog govora, ko je isposnik na Ovom svijetu i ko nema težnji prema njemu, ko vraća pravo potlačenom od tlačitelja, i od bliskog i od dalekog.ʼ Zatim Ebu Bekr zašuti.
Onda Ali, a.s., reče: ʻZaklinjem te Allahom, o Ebu Bekre; da li si našao ove osobine kod sebe ili kod mene?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻKod tebe, o oče Hasanov.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li sam ja prije spomena na muslimane odgovorio Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., ili ti?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li sam ja dostavio suru Beraat za čitav ummet na hadžu, ili ti?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li sam ja legao da se žrtvujem za Allahovog Poslanika, s.a.v.a., kada je učinio hidžru, ili ti?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li meni pripada velajet / vlast od Allaha zajedno s velajetom Allahovog Poslanika u ajetu o zekatu prstena (na rukuu), ili tebi?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTebi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li sam ja tvoj vladar i svakom muslimanu po hadisu Vjerovjesnika na dan Gadira, ili ti?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li meni pripada zastupništvo od Allahovog Poslanika, s.a.v.a., i položaj Harunov u odnosu na Musaa, ili tebi?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTebi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li je sa mnom, mojom porodicom i potomstvom, Allahov Poslanik, s.a.v.a., izašao na dvoboj međusobnog proklinjanja s mnogobošcima od kršćana, ili s tobom, svojom porodicom i potomstvom?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻS vama.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li je o meni, mojoj porodici i mome potomstvu objavljen ajet Čistoće od nečisti, ili o tebi, tvojoj porodici i tvome potomstvu?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻO tebi je i o tvojoj porodici.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li sam ja onaj za koga je, za čiju porodicu je i za čije potomstvo je Allahov Poslanik, s.a.v.a., učio dovu u danu Ogrtača: O Bože, ovo je moja porodica koja je udaljena od Vatre – ili je učio za tebe.ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻZa tebe, tvoju porodicu i tvoje potomstvo.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li je o meni spušten ajet: Ispunjavaju zavjet i plaše se Dana čije će zlo biti rasprostranjeno[1]– ili o tebi?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻO tebi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; jesi li ti vitez za kojeg je dozivano s Neba: Nema sablje sem Zulfikara, niti viteza sem Alija – ili sam ja?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li si ti onaj za koga je vraćeno Sunce u vrijeme namaza da bi klanjao pa je nastavilo s kretanjem, ili sam ja?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li si ti onaj kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.a., predao zastavu na danu Hajbera pa mu je Allah dao pobjedu, ili sam ja?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li si ti otklonio teškoće Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., i muslimanima ubistvom Amra Ibn Abdu Vudda, ili sam ja?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li sam ja onaj kojeg je Allahov Poslanik, s.a.v.a., odabrao i oženio za njegovu kćer Fatimu, pa je Allah kazao: Ženim te – ili si ti?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li sam ja otac Hasana i Husejna, dva mirisna bosiljka Allahova Poslanika, o kojima je on kazao: Ova dvojica su prvaci dženentske omladine, a njihov otac je bolji od njih – ili si ti?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li je tvoj brat ukrašen krilima u Džennetu da bi s njima letio zajedno s melecima, ili je moj?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTvoj brat.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li sam ja onaj koji je vraćao dugove Allahovog Poslanika i koji je dozivao na hadžu da ispunjavam ono što je on obećao, ili si ti?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li sam ja onaj kojeg je pozvao Allahov Poslanik da s njim jede ptičije meso kada je kazao: Bože, dovedi mi onoga koji ti je najdraži od stvorenja nakon mene – ili si ti?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li sam ja onaj kojem je Allahov Poslanik donio radosne vijesti o borbi protiv Nakisina (Aiše, Talhe, Zubejra i njihovih pristalica), Kasitina (Muavije i njegovih pristalica) i Marikina (Haridžija) zbog tumačenja Kurʼana, ili si ti?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li sam ja onaj koji je posljednji svjedočio govoru Allahovog Poslanika, s.a.v.a., i koji ga je gasulio i ukopao, ili si ti?
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li sam ja onaj na kojeg je uputio Allahov Poslanik, s.a.v.a., zbog znanja o presudama, kada je kazao: Ali najbolje presuđuje među vama; – ili si ti?
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li sam ja onaj zbog kojeg je Allahov Poslanik, s.a.v.a., još za vrijeme svoga života naredio svojim ashabima da mu nazovu selam zbog toga jer je određen za upravu, ili si ti?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li sam ja onaj koji je porodično bliži Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., ili si ti?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li si ti bio onaj koji je dao dinar Allahovom Poslaniku zbog njegove potrebe pa ti je zbog toga Džibril dao prisegu, te si ugostio Muhammeda, s.a.v.a., i nahranio njegovo postomstvo?ʼ
Pa zaplaka Ebu Bekr i odgovori: ʻTo si bio ti.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li si ti bio onaj kojeg je na rame podigao Allahov Poslanik, s.a.v.a., da bi srušio kipove s Kabe i polomio ih, i bio toliko visoko podignut da si mogao i nebo dotaći, ili sam bio ja?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li si ti onaj kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.a., kazao: Ti si vlasnik moje zastave i na Ovome i na Onome svijetu, ili sam ja?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li si ti onaj za kojeg je Allahov Poslanik naredio da mu vrata budu otvorena prema džamiji kada je naredio da se sva vrata njegovih ashaba i porodice zatvore, i kojem je dozvolio ono što je njemu Allah dozvolio, ili sam ja?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li si ti bio onaj koji je udijelio milostinju prije nego bi otišao da privatno razgovaraš s Allahovim Poslanikom, s.a.v.a., pa onda otišao da razgovaraš, ili sam bio ja? Pa je Allah spustio ajet koreći jednu skupinu: Da li se plašite da prije savjetovanja vašeg date sadake?[2]ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., upita: ʻZaklinjem te Allahom; da li si ti onaj o kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.a., u svome govoru kazao Fatimi, a.s: Udajem te za prvog čovjeka u vjerovanju i onoga koji ima prednost u islamu – ili sam ja?ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., je nastavljao nabrajati prednosti kojima je bio odlikovan od Allaha Uzvišenog a koje nije imao niko drugi sem njega, a Ebu Bekr mu je govorio: ʻTi.ʼ
Ali, a.s., mu na to reče: ʻE zbog ovoga i sličnog se polaže pravo na upravu pitanjima ummeta Muhammedovog, s.a.v.a.ʼ
Zatim mu se obrati riječima: ʻPa ko te zavede od Allaha, od Njegovog Poslanika i od Njegove vjere, kada nemaš u sebi ono za čime imaju potrebu ljudi od vjere?ʼ
Ebu Bekr zaplaka i reče: ʻIstinu si kazao, o oče Hasanov; daj mi jedan dan da razmislim o ovome što sam čuo od tebe i o onome na čemu sam.ʼ
Ali, a.s., mu reče: ʻDajem ti dan, o Ebu Bekre.ʼ
Zatim Ebu Bekr ode od njega, pa se osami jedan dan i nije dozvolio nikome da mu dolazi sve dok noć ne nastupi. Omer je saznao od ljudi da se Ebu Bekr osamio u razgovoru s Alijem. Ebu Bekr je zanoćio tu noć i u snu vidje Allahovog Poslanika, s.a.v.a., kao sjedi na nekom okupljanju. Ebu Bekr krenu da ga poselami, ali on, s.a.v.a., okrenu glavu od njega, a Ebu Bekr upita:
ʻO Allahov Poslaniče, da li si bio nešto naredio a ja nisam to ispunio?ʼ
Allahov Poslanik, s.a.v.a., mu reče: ʻZar želiš da ti odgovorim na selam u stanju kada si iskazao neprijateljstvo prema Allahu i Njegovom Poslaniku, i prema onome koga su Allah i Njegov Poslanik odredili za vlast? Vrati pravo onome kome pripada!ʼ
Ebu Bekr upita: ʻKo je taj kome pripada pravo?ʼ
Allahov Poslanik, s.a.v.a., odgovori: Onaj koga si naljutio, a to je Ali.ʼ
Ebu Bekr odgovori: ʻZaista ću mu vratiti pravo po tvojoj zapovjedi, o Allahov Poslaniče.ʼ
Ebu Bekr osvanu u plaču, ode Aliju, a.s., i reče: ʻPruži ruku.ʼ – pa mu dade prisegu i prepusti mu pitanje hilafeta – i kaza: ʻOdoh sada u džamiju Allahovog Poslanika, s.a.v.a., da obavijestim ljude šta sam vidio u snu, i šta se dogodilo između mene i tebe; i da sam izašao iz ovoga hilafeta i da sam ga predao tebi.ʼ
Ali, a.s., mu reče: ʻDobro.ʼ
Ode Ebu Bekr od njega blijedog lica, te susretne Omera koji ga je tražio.
Omer ga upita: ʻKako si, o halifo Allahovog Poslanika?ʼ
Zatim ga Ebu Bekr obavijesti šta ima kod njega, šta mu je mišljenje i šta se desilo između njega i Alija, a.s.
Na to mu Omer reče:
ʻZaklinjem te Allahom, o halifo Allahovog Poslanika; pa zar si se zavarao sihrom/magijom Benu Hašima. Nije ovo prvi put da se vidi sihir od njih.ʼ
Omer mu je stalno ponavljao te riječi dok Ebu Bekr nije odustao od svoje namjere i mišljenja, dok ga nije potakao da ostane na čemu je i naredi mu da ostane čvrst pri tome. Ali, a.s., je došao u džamiju kako je bilo dogovoreno, a tamo ne vidje nikoga od njih, te uvidje da su učinili zlo. Zatim je sjeo pored mezara Allahovog Poslanika, s.a.v.a.
Tada Omer prođe pored i reče mu: ʻO Ali; ono što tražiš, nećeš postići.ʼ
Ali, a.s., uvidje o čemu je riječ, ustade i vrati se kući.ˮ[3]
[1] El-Insān, 7.
[2] El-Mudžādele, 13,
[3] El-Hisāl, sv. 2, str. 548; El-Ihtidžādž, sv. 1, str. 115; Bihāru-l-envār, sv. 29, str. 3….