مَنْ طَلَبَ صَدِيقَ صِدْقٍ وَفِىٍّ طَلَبَ مَا لاَ يُوجَدُ.
Zapovjednik vjernika Imam Ali, a.s., je rekao:
Ko traži iskreno odanog prijatelja, traži nešto što neće nikada naći.[1]
Naravno da je ispravno da se trudimo u stjecanju dobrih prijatelja, da naš drug bude bolji od nas, da bi nam se time i razum i vjera uvećali, ali je isto tako realističnost jedna vrijednost.
U jednoj narodnoj poslovici je rečeno: ʻCvijet bez mane je Bog!ʼ
Vjerovjesnici i Allahovi prijatelji su također čisti, bezgrješni, bez mahne i besprijekorni.
Ljudi, shodno svojoj ljudskoj prirodi, imaju slabosti i nedostatke, koji su ponekad sasvim normalni.
Pronalazak prijatelja bez mane, koji je potpuno besprijekoran, čist, koji nema slabosti u svojim osobinama i postupcima je stvarno teška misija. Traženje idealnog prijatelja u svakom pogledu će ostaviti čovjeka u samoći. Pa jesmo li mi potpuno bez mana i grešaka da bi očekivali stopostotnu iskrenost u prijateljstvu i savršenu odanost drugih?
Kada je u pitanju sklapanje braka, neki se susreću upravo sa ovim problemom. Pronalazak idealnog supružnika, koji je potpuno po našem mjerilu i koji je sa svakog aspekta savršen, je uzaludan posao. Upravo zbog ovakvog razmišljanja neki teško zasnivaju porodice ili ih uopće ne zasnivaju.
Naravno, čovjek treba nastojati da se kloni nedostojnih prijatelja, prijateljstva sa nečasnim ljudima i grješnicima, te da uspostavlja prijateljstva s dobrim ljudima.
Međutim… Neke mane i loše osobine ponekad treba otrpjeti. Neko je pored mnogobrojnih dobrih osobina pomalo ʻplahʼ ili egoističan. Neko pored svih dobrih osobina koje posjeduje, kao što su skrušenost, dobronamjernost, iskrenost, čestitost…, je možda malo kukavica ili lakomislen.
Ko je taj koji nema manu?
Čovjek treba biti objektivan, da ne bi ostao bez prijatelja. Ne treba odustati od traženja prijatelja sa pohvalnim osobinama jer umišlja da ne može naći takvu osobu u današnjem vremenu.
[1] Gureru-l-hikam, sv. 2, str. 442.