5 C
Sarajevo
Utorak, 5 Marta, 2024

Bitka na Mu'ti

6. Džumade-l-ula, 7. ili 8. godine po Hidžri odvila se bitka kod Mu'te[1] u kojoj je poginuo hz. Džafer ibn Ebu Talib, a.s., u 41. godini života.[2] Broj muslimana u ovoj bici je bio 3.000, dok je broj nevjernika iznosio 100.000.

Ova bitka je započela kada je Haris ibn Umejr Ezedi, koji je dostavio pismo Allahova Poslanika, s.a.v.a., rimskom caru, uhapšen po zapovjedi Šurahbil ibn Amra, zapovjednika rimske vojske, i koji mu je svezao ruke i na kraju mu je odrubio glavu.

Kada je ova vijest Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., donesena, mnogo ga je povrijedilo pa je i poslao vojsku prema Mu'ti.

U ovoj bici Allahov Poslanik, s.a.v.a., kao i Imam Ali, a.s., nisu učestvovali, ali je zato Allahov Poslanik, s.a.v.a., postavio trojicu zapovjednika za koje je kazao: “Koji god da postane šehid, onaj drugi će ga naslijediti, i to ovim redoslijedom:

  1. Džafer ibn Ebu Talib, a.s.
  2. Zejd ibn Harise
  3. Abdullah ibn Revahe.

Mučenička pogibija trojice zapovjednika

Sva trojica ovih zapovjednika su postali šehidi. Prva osoba koja je otišla u boj je bila hz. Džafer ibn Ebu Talib, a.s., kojem su nakon duge i hrabre borbe odsječene obje ruke. Njemu, koji je na svome tijelu imao mnogobrojne rane, i kojem su odsječene obje ruke, neprijatelj nije imao smjelosti da odrubi glavu.

Iz tog razloga je neprijatelj najednom, u skupini, napao hz. Džafera ibn Ebu Taliba, a.s., i podigli su ga u vis na svojim kopljima. U tom trenutku Allahov Poslanik, s.a.v.a., se nalazio na minberu i prepričavao je ashabima dešavanja same bitke.

Najednom je podigao svoje lice Nebesima i kazao: “Allahu moj! Udijeli dva krila Džaferu, kako bi sa melekima letio u Džennetu!”

Trojicu zapovjednika, određenih od Allahova Poslanika, s.a.v.a, koji su mučenički poginuli u bici, zakopali su u jedan kabur.

Vijest o mučeničkoj pogibiji hz. Džafera ibn Ebu Taliba, a.s., je veoma ražalostila Allahova Poslanika, s.a.v.a., zbog čega je mnogo plakao i naredio da se njegovoj kući u trajanju od 3 dana nosi hrana ožalošćenima.

O hz. Džaferu ibn Ebu Talibu, a.s.

Prva osoba koja je nakon Imama Alija, a.s., samim naređenjem hz. Ebu Taliba, a.s., klanjala za Allahovim Poslanikom, s.a.v.a., bio je Džafer ibn Ebu Talib, a.s., koji je bio od svoga brata, Imama Alija, a.s., stariji deset godina.

U Etiopiji kada je Amr ibn As imao namjeru da dobije odobrenje kralja,  da mu  Armaha[3] da Džafera ibn Ebu Taliba, a.s., i njegove saputnike preda, on je proučio ajete iz Kur'ana koji su samog kralja i prisutne natjerali u plač, i time pridobili njegovo srce i njegovu zaštitu.

Amr ibn As je nekoliko puta nastojao Džafera ibn Ebu Taliba, a.s., i njegove saputnike prikazati lošim kralju Etiopije, ali rezultati njihovih napora su uvijek bili obratni, te su sve više i više uživali u njegovom poštovanju i naklonosti.

Zadnji pokušaj Amr ibn Asa jeste da otruje hz. Džafera ibn Ebu Taliba, a.s. Ali, Božijom odredbom, mačka je došla i pojela malo od te hrane i prosula ostatak, nakon čega je uginula i tu se objelodanila spletka Amr ibn Asa.

Na dan bitke na Hajberu, hz. Džafer ibn Ebu Talib, a.s., je zajedno sa svojom suprugom i drugim muslimanima došao u Medinu, čijem dolasku se Allahov Poslanik, s.a.v.a., toliko obradovao da je kazao: “Ne znam čemu da se više radujem, pobjedi bitke kod Hajbera ili dolasku Džaferovom?”[4]

[1] Biharu-l-envari-l-džami'ati li dureri ahbari-l-e'immeti, a.s., sv. 21, str. 50.

[2] Veka'iu-š-šuhur, str. 94.

[3] Armah (ar. أَرْمَهَا), u islamskim izvorima poznat kao En-Nedžaši (اَلنَّجَاشِي) ili Ashama ibn Ebdžer (أَصْحَمَة بْن أَبْجَر).

[4] Muntehabu-t-tevarih, str. 57-58; Veka‘iu-š-šuhuri, str. 94; Sejri dar šarh-e Ibn Ebi-l-Hadid, sv. 2, str. 410-414.

Povezani članci

Najnoviji članci

ARHIVA