20 C
Sarajevo
Petak, 12 Avgusta, 2022

Fadl ibn Hasan i Ebu Hanifa

Prenosi se da su jedne prilike dvojica sljedbenika Ehli bejta, a.s., prolazila Bagdadom i ugledala veliki naučni skup, na što su upitali: “Kome pripada ovaj skup?”[1] Odgovoriše: “Naučni skup pripada velikom imamu, Ebu Hanifi.

Prenosilac ovog događaja kazuje: “Moj prijatelj koji se zvao Fadl ibn Hasan, bio je osoba koja se voljela upuštati u naučne rasprave, a ujedno bio je dobro potkovan znanjem o drugim islamskim pravcima, mi reče: “Odoh da sa njim razgovaram, i sve dok ga ne osvijestim neću otići sa ovog skupa!”

Rekoh mu: “Ovo je ipak jedan veliki učenjak, nećeš lahko izaći na kraj sa njim!”

Na što je on rekao: “Ja sam čvrsto ubijeđen da je moj mezheb ispravan i istina, a istina se ne može poraziti niti nadjačati!”

Ušli smo na skup i sjeli, a prvom prigodnom prilikom Fadl se podiže i reče: “O znalče! Imam brata koji je rafidija, i koliko god nastojao da mu dokažem i ukažem da je Ebu Bekr, nakon Allahova Vjerovjesnika, s.a.v.a., najbolji u ummetu, i da je pravedno naslijedio Allahova Poslanika, on meni na sve ovo kaže: ‘Ali ibn Ebu Talib, je najbolji u ummetu i pravedni halifa Allahova Poslanika, s.a.v.a.!’ – Zato vas molim da mi iznesete jedan dokaz kojim ću zadovoljiti i njime ga urazumiti pa i usmjeriti pravom putu!”

Ebu Hanife reče: “Reci ti svome bratu, da je najbolji i najvidljiviji dokaz taj da bi Allahov Poslanik, s.a.v.a., u bitkama uvijek onu dvojicu velikana (Ebu Bekra i Omera) posjeo pored sebe, a Alija uvijek slao naprijed sa kopljem i sabljom prema neprijateljima. Ovo je pokazatelj da su ona dvojica bila draga Allahovom Poslaniku, s.a.v.a. A budući da je Poslanik, s.a.v.a., htio da ga njih dvojica naslijede uvijek ih je čuvao i štitio, a Alija, kojeg nije volio slao u bitke kako bi bio ubijen. Ovo je najbolji dokaz da su Ebu Bekr i Omer najvrijedniji u ummetu!”

Tada Fadl reče: “Da, upravu si! Sve sam to rekao svome bratu, a on meni na to odgovara kur'anskim ajetom:

﴿لَّا يَسْتَوِي الْقَاعِدُونَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ غَيْرُ أُولِي الضَّرَرِ وَ الْمُجَاهِدُونَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ بِأَمْوَالِهِمْ وَ أَنفُسِهِمْ فَضَّلَ اللَّهُ الْمُجَاهِدِينَ بِأَمْوَالِهِمْ وَ أَنفُسِهِمْ عَلَى الْقَاعِدِينَ دَرَجَةً وَ كُلًّا وَعَدَ اللَّهُ الْحُسْنَىٰ وَ فَضَّلَ اللَّهُ الْمُجَاهِدِينَ عَلَى الْقَاعِدِينَ أَجْرًا عَظِيمًا﴾

Nisu jednaki oni koji sjede od vjernika – osim onih u kojih neka teškoća je – i oni što se bore imovinom i životom na Putu Allahovome, jer Allah je odlikovao one koji se imovinom i životom bore nad onima što sjede, stepenom; svima ljepotu obećao je, ali borce nad onima što su zasjeli golemom nagradom odlikovao je.[2]

Shodno ovom ajetu, budući da je Ali bio borac na Božijem putu, vrijedniji i zaslužniji je od Ebu Bekra i Omera koji su sjedili i nisu sudjelovali u bitkama!”

Na to Ebu Hanife reče: “Reci ti svome bratu, zar ti treba bolji dokaz od toga da su Ebu Bekr i Omer sahranjeni i da im se mezar nalazi uz sami mezar Allahova Poslanika, s.a.v.a., a da je Alijev mezar zabačen negdje u Iraku?!”

Tada Fadl reče: “Da, upravu si! Sve sam to rekao svome bratu, a on meni na to odgovara da su oni uzurpirano sahranjeni pored Allahova Poslanika, s.a.v.a., a o čemu kazuje i Uzvišeni Bog:

﴿يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَدْخُلُوا بُيُوتَ النَّبِيِّ إِلَّا أَن يُؤْذَنَ لَكُمْ إِلَىٰ طَعَامٍ غَيْرَ نَاظِرِينَ إِنَاهُ وَ لَـٰكِنْ إِذَا دُعِيتُمْ فَادْخُلُوا فَإِذَا طَعِمْتُمْ فَانتَشِرُوا وَ لَا مُسْتَأْنِسِينَ لِحَدِيثٍ إِنَّ ذَٰلِكُمْ كَانَ يُؤْذِي النَّبِيَّ فَيَسْتَحْيِي مِنكُمْ وَ اللَّهُ لَا يَسْتَحْيِي مِنَ الْحَقِّ وَ إِذَا سَأَلْتُمُوهُنَّ مَتَاعًا فَاسْأَلُوهُنَّ مِن وَرَاءِ حِجَابٍ ذَٰلِكُمْ أَطْهَرُ لِقُلُوبِكُمْ وَ قُلُوبِهِنَّ وَ مَا كَانَ لَكُمْ أَن تُؤْذُوا رَسُولَ اللَّهِ وَ لَا أَن تَنكِحُوا أَزْوَاجَهُ مِن بَعْدِهِ أَبَدًا إِنَّ ذَٰلِكُمْ كَانَ عِندَ اللَّهِ عَظِيمًا﴾

O vi koji vjerujete! Ne ulazite u kuće Vjerovjesnika, izuzev kad vam se dozvoli radi jela, ne čekajući spremanje njegovo. Međutim, kad se pozovete, tad uđite, pa kad jedete tad se raziđite bez slušanja razgovora. Uistinu, to smeta Vjerovjesniku, pa vas se stidi; a Allah se ne stidi Istine. I kad od njih (žena) tražite predmet, tad ih pitajte iza zavjese. To je čišće za srca vaša i srca njihova. I nije za vas da uznemiravate Poslanika Allahovog niti da poslije njega oženite žene njegove nikada. Uistinu, to je kod Allaha krupno.[3]

Shodno ovom ajetu, niko ne smije bez dozvole u Poslanikovu kuću da uđe, a svi mi znamo da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., pokopan u svojoj kući, a ona dvojica su bez dozvole sahranjena u Poslanikovoj, s.a.v.a., kući, pa je tako njihov mezar na uzurpiranoj zemlji!

Na ovaj odgovor Ebu Hanife se jako naljuti, nakratko zasta razmišljajući, te povišenim i ljutitim tonom reče: “Tom nesretnom bratu svome reci da oni nisu pokopani na uzurpiranoj zemlji, nego su Aiša i Hafsa, kćerke njihove i žene Poslanikove, s.a.v.a., potraživale vjenčani dar od Poslanika, s.a.v.a., kojeg im Poslanik za vrijeme života nije dao, pa su one tu zemlju uzele kao vjenčani dar i na njoj pokopale svoje očeve!”

Na to Fadl reče: “Da, upravu si! Sve sam to rekao svome bratu, a on meni na to odgovara kur'anskim ajetom da Allahov Poslanik, s.a.v.a., nikome nije ostao dužan, pa tako ni njima dvjema za pomenute vjenčane darove:

﴿يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ إِنَّا أَحْلَلْنَا لَكَ أَزْوَاجَكَ اللَّاتِي آتَيْتَ أُجُورَهُنَّ وَمَا مَلَكَتْ يَمِينُكَ مِمَّا أَفَاءَ اللَّهُ عَلَيْكَ وَ بَنَاتِ عَمِّكَ وَ بَنَاتِ عَمَّاتِكَ وَ بَنَاتِ خَالِكَ وَ بَنَاتِ خَالَاتِكَ اللَّاتِي هَاجَرْنَ مَعَكَ وَ امْرَأَةً مُّؤْمِنَةً إِن وَهَبَتْ نَفْسَهَا لِلنَّبِيِّ إِنْ أَرَادَ النَّبِيُّ أَن يَسْتَنكِحَهَا خَالِصَةً لَّكَ مِن دُونِ الْمُؤْمِنِينَ قَدْ عَلِمْنَا مَا فَرَضْنَا عَلَيْهِمْ فِي أَزْوَاجِهِمْ وَ مَا مَلَكَتْ أَيْمَانُهُمْ لِكَيْلَا يَكُونَ عَلَيْكَ حَرَجٌ وَ كَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَّحِيمًا﴾

O Vjerovjesniče! Uistinu, Mi smo ti dozvolili žene tvoje kojima si dao darove njihove, i one kojima vlada desnica tvoja od onog šta ti je kao plijen dao Allah, i kćeri amidže tvog i kćeri tetaka tvojih (po ocu), i kćeri daidže tvoga i kćeri tetaka tvojih (po majci) koje su izbjegle s tobom, i ženu vjernicu ako dušu svoju daruje Vjerovjesniku, ukoliko Vjerovjesnik želi da se oženi njome – privilegija za tebe, mimo vjernika. Doista znamo šta smo im stavili u obavezu o ženama njihovim i onom šta posjeduju desnice njihove, da tebi ne bude grijeh. A Allah je Oprosnik, Milosrdni. [4]

Shodno ovom ajetu, Allahov Poslanik, s.a.v.a., nikome nije ostao dužan kada je otišao s ovog svijeta, pa tako nije ostao dužan ni vjenčani dar svojim ženama.”

Nakon kraće šutnje i razmišljanja Ebu Hanife reče: “Reci ti svome bratu, istina je ta da Poslanik, s.a.v.a., nije ostao dužan vjenčani dar svojim ženama! Međutim, one su naslijedile Poslanika, s.a.v.a.. A ono što je Poslanik, nakon sebe u nasljedstvo ostavio je upravo ova kuća, koje su one vjerski i pravno naslijedile. A budući da su Aiša i Hafsa bile Poslanikove supruge, koje su ga naslijedile, one su u tom dijelu koje su naslijedile sahranile svoje očeve, tako da njihovi mezari nisu na uzurpiranoj zemlji!”

Fadl reče: “Da, upravu si! Sve sam to rekao svome bratu, a on mene upita: ‘Zar vi sunnije ne kazujete da poslanici ne ostavljaju naslijeđe, pa tako se pozivate na predaju od Poslanika, s.a.v.a.:

نَحْنُ مَعَاشِرَ الْأَنْبِيَاءِ لَا نُوَرِّثُ مَا تَرَكْنَاهُ صَدَقَةٌ

Mi poslanici se ne nasljeđujemo. Ono što ostane iza nas je sadaka.

Shodno vašoj tvrdnji, Aiša i Hafsa nisu bile nasljednice. Koristili ste se istim dokazom i argumentom kada ste lišili prava hz. Fatimu, s.a., nad Fedekom, pa tako ni ove njegove dvije supruge ne mogu ga naslijediti! Kako to da kćerka ne može da naslijedi svoga oca, a očeva žena može da ga naslijedi?!

Uredu, prihvatimo da su one ipak naslijedile Poslanika, s.a.v.a. Zar po propisu ženu umrloga ne sljeduje jedna osmina (1/8) njegove zaostavštine?!

Vidimo da Poslanikova cijela zaostavština je bila jedna prostorija (soba), koju kada podijelimo na osam jednakih dijelova, jedna osmina pripada njegovim svim ženama, kojih je bilo devet. Dolazimo do zaključka da je Aišino i Hafsino pravo na ovu zaostavštinu i zemlju bio koliko iznosi jedan pedalj. Kako to onda da su mogli dva odrasla muškarca da pokopaju u zemlju veličine jednog pedlja?!”

Čuvši ove riječi Ebu Hanife se razbjesnio toliko da se počeo derati i vikati: “Izbacite ovog čovjeka! On je rafidija! On uopće nema brata!”[5]

[1] Drugom riječju rečeno: Ko je glavni govornik?

[2] En-Nisa (4), 95.

[3] El-Ahzab (33), 53.

[4] El-Ahzab (33), 50.

[5] El-Fusulu-l-muhtare, str. 74; Kenzu-l-feva’id, sv. 135; El-Ihtidžadž, sv. 2, str 149.

Povezani članci

Najnoviji članci

ARHIVA